Iako su afričke ljubičice uz pravilnu njegu prilično otporne biljke, kao i sva živa bića, nisu imune na napade bolesti i štetnika. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i brza reakcija ključni su za spašavanje biljke i sprječavanje širenja problema na ostatak tvoje kolekcije. Najčešći problemi obično su posljedica neodgovarajućih uvjeta uzgoja, poput prekomjernog zalijevanja, loše cirkulacije zraka ili niske vlažnosti. Upoznavanjem s najčešćim neprijateljima afričkih ljubičica i metodama njihova suzbijanja, bit ćeš spreman zaštititi svoje dragocjene biljke i održati ih zdravima i lijepima.
Najčešća bolest koja pogađa afričke ljubičice je trulež korijena i krune, uzrokovana gljivicama iz roda Pythium ili Phytophthora. Ova bolest gotovo je uvijek posljedica prekomjernog zalijevanja i loše dreniranog, zbijenog supstrata. Simptomi uključuju klonule, beživotne listove koji postaju žuti i mekani, a cijela rozeta postaje gnjecava i lako se odvaja od korijena. Korijenov sustav postaje smeđ, kašast i ima neugodan miris. Nažalost, kada bolest uznapreduje, biljku je teško spasiti.
Prevencija je najbolji lijek protiv truleži korijena. Uvijek koristi lagan i prozračan supstrat namijenjen afričkim ljubičicama i posude s adekvatnim drenažnim otvorima. Zalijevaj biljku tek kada je površinski sloj supstrata suh na dodir i nikada ne dopusti da posuda stoji u vodi. Ako primijetiš rane znakove bolesti, odmah izvadi biljku iz posude, ukloni sav supstrat, odreži sve bolesne (smeđe i mekane) korijene steriliziranim škarama i presadi preostali zdravi dio u svježi, jedva vlažan supstrat.
Pepelnica je još jedna česta gljivična bolest koja se manifestira kao bijela, praškasta prevlaka na listovima, peteljkama i cvjetovima, zbog čega biljka izgleda kao da je posuta brašnom. Obično se javlja u uvjetima loše cirkulacije zraka, visoke vlažnosti i umjerenih temperatura. Iako rijetko ubija biljku, slabi je, narušava njezin estetski izgled i može smanjiti cvjetanje. Za suzbijanje, prvo poboljšaj cirkulaciju zraka oko biljke i izbjegavaj nagle promjene temperature.
U borbi protiv pepelnice, možeš koristiti fungicide namijenjene sobnim biljkama. Postoje i manje agresivne metode; možeš pokušati obrisati zahvaćene dijelove vatom natopljenom u otopini vode i sode bikarbone (jedna čajna žličica na litru vode, s nekoliko kapi tekućeg sapuna kao emulgatora). Važno je izolirati zaraženu biljku kako bi se spriječilo širenje spora na druge biljke. Redovitim pregledom biljaka možeš uočiti prve znakove i reagirati prije nego što se bolest proširi.
Uobičajeni štetnici koji napadaju biljku
Jedan od najčešćih i najdosadnijih štetnika su vunaste uši. Ovi mali, bijeli insekti obavijeni voštanom prevlakom izgledaju poput sitnih komadića vate i obično se skrivaju na naličju listova, u pazušcima listova i na korijenu (korijenove uši). Hrane se biljnim sokovima, uzrokujući slabljenje biljke, žućenje listova i deformacije rasta. Također izlučuju ljepljivu mednu rosu na kojoj se može razviti crna čađava plijesan.
Za suzbijanje vunastih ušiju, prvi korak je mehaničko uklanjanje. Vatenim štapićem umočenim u alkohol (izopropilni alkohol) pažljivo ukloni sve vidljive jedinke. Ovaj postupak treba ponavljati svakih nekoliko dana tijekom par tjedana kako bi se uklonile i tek izlegle jedinke. Kod jačih napada, potrebno je koristiti sistemske insekticide koji se apsorbiraju kroz korijen i šire po cijeloj biljci, čineći je otrovnom za štetnike koji sišu sokove.
Lisne uši su još jedan čest problem. Ovi mali, obično zeleni ili crni insekti, skupljaju se u kolonijama na najmlađim dijelovima biljke – novim listovima i cvjetnim pupoljcima. Kao i vunaste uši, sišu biljne sokove, uzrokujući deformacije, uvijanje listova i slabljenje biljke. Također izlučuju mednu rosu. Srećom, relativno ih je lako suzbiti. Manje zaraze mogu se riješiti ispiranjem biljke pod mlazom mlake vode.
Kod jačih napada lisnih ušiju, možeš koristiti insekticidne sapune ili ulja (poput neem ulja) koja djeluju kontaktno, gušeći insekte. Važno je temeljito poprskati cijelu biljku, posebno naličje listova gdje se štetnici često skrivaju. Tretman je potrebno ponoviti nekoliko puta u razmaku od tjedan dana kako bi se uništile sve generacije štetnika. Uvijek testiraj pripravak na malom dijelu biljke prije potpune primjene kako bi bio siguran da neće izazvati oštećenja.
Mikroskopski neprijatelji: grinje
Grinje su posebno opasni štetnici jer su premalene da bi se vidjele golim okom, a šteta koju uzrokuju postaje vidljiva tek kada je zaraza već uznapredovala. Najpoznatija je ciklama grinja (Tarsonemus pallidus), koja napada samo središte biljke, odnosno najmlađe listove. Simptomi zaraze uključuju zbijenu, gustu krunu, sitne, deformirane i krhke listove koji su često prekriveni sivkastom ili smećkastom prevlakom. Cvjetni pupoljci se ne razvijaju ili se otvaraju u deformirane cvjetove.
Budući da se ciklama grinja skriva duboko u središtu biljke, kontaktni insekticidi često nisu učinkoviti. Potrebno je koristiti specifične akaricide (sredstva za suzbijanje grinja) koji se mogu primijeniti zalijevanjem ili prskanjem. Zbog težine suzbijanja, mnogi uzgajivači se odlučuju uništiti jako zaraženu biljku kako bi spriječili širenje na ostatak kolekcije. Prevencija uključuje održavanje dobre higijene, karantenu za nove biljke i izbjegavanje previsoke vlažnosti zraka bez adekvatne cirkulacije.
Druga vrsta grinja koja može napasti afričke ljubičice je crveni pauk (Tetranychus urticae). Ovi štetnici preferiraju suhe i tople uvjete. Za razliku od ciklama grinja, napadaju starije listove, sišući sokove s naličja. To uzrokuje pojavu sitnih, žutih ili srebrnastih točkica na licu lista. U kasnijoj fazi, listovi postaju žuti, suhi, a između njih se može vidjeti fina paučina.
Suzbijanje crvenog pauka nešto je lakše. Prvi korak je povećanje vlažnosti zraka oko biljke, jer ovi štetnici ne podnose vlagu. Redovito tuširanje biljke mlakom vodom može pomoći u smanjenju populacije. Ako to nije dovoljno, koriste se akaricidi ili insekticidni sapuni. Kao i kod drugih štetnika, važno je temeljito tretirati cijelu biljku, s posebnim naglaskom na naličje listova, i ponoviti postupak nekoliko puta.
Ostali problemi i preventivne mjere
Tripsi su sitni, krilati insekti koji se hrane peludom, ali i sišu sokove iz cvjetova i listova. Njihova prisutnost često se prvo primijeti po prosutom peludu na laticama cvjetova. Uzrokuju deformacije cvjetova i srebrnaste tragove na listovima. Suzbijanje je teško jer su vrlo pokretni. Učinkovite su ljepljive ploče (žute ili plave) za hvatanje odraslih jedinki te primjena sistemskih insekticida. Uklanjanje svih otvorenih cvjetova može pomoći u prekidanju njihova životnog ciklusa.
Skokunci su sitni, bijeli insekti bez krila koji se često mogu vidjeti na površini supstrata, posebno nakon zalijevanja. Iako njihov izgled može biti uznemirujuć, uglavnom su bezopasni za biljku jer se hrane raspadajućom organskom tvari u supstratu. Njihova pojava obično je znak da je supstrat previše vlažan. Smanjenjem učestalosti zalijevanja i dopuštanjem da se supstrat prosuši između zalijevanja, njihova će se populacija prirodno smanjiti.
Najvažnija mjera u borbi protiv bolesti i štetnika je prevencija. Redovito pregledavaj svoje biljke, obraćajući pažnju na bilo kakve promjene u izgledu listova, cvjetova ili krune. Održavaj alat (škare, pincete) čistim i steriliziraj ga alkoholom prije korištenja na drugoj biljci. Uklanjaj ocvale cvjetove i odumrle listove jer oni mogu postati izvor zaraze.
Karantena je apsolutno nužna praksa za svakog ozbiljnog uzgajivača. Svaku novu biljku koju doneseš kući drži u izolaciji, podalje od ostatka kolekcije, najmanje četiri do šest tjedana. Tijekom tog razdoblja, pažljivo je promatraj kako bi se uvjerio da nema skrivenih štetnika ili znakova bolesti. Tek kada si potpuno siguran da je biljka zdrava, možeš je pridružiti ostalima. Ovaj jednostavan korak može te poštedjeti mnogo muke i sačuvati tvoju dragocjenu kolekciju.
Fiziološki poremećaji nasuprot bolestima
Nisu svi problemi na afričkim ljubičicama uzrokovani bolestima ili štetnicima. Ponekad su promjene na biljci rezultat fizioloških poremećaja uzrokovanih nepravilnim uvjetima uzgoja. Na primjer, pojava svijetlih, žutih ili smeđih mrlja na listovima često nije znak bolesti, već oštećenja uzrokovanog kapanjem hladne vode na lišće ili izlaganjem izravnoj sunčevoj svjetlosti. Važno je naučiti razlikovati ove simptome kako bi se primijenio ispravan “tretman”.
Uvijanje listova prema gore ili dolje može biti zbunjujuće. Ako se listovi uvijaju prema dolje, a peteljke su krhke, to može biti znak preintenzivnog svjetla. S druge strane, ako su listovi tanki, izduženi i okreću se prema izvoru svjetlosti, to je jasan znak da biljci nedostaje svjetla. Prilagođavanjem pozicije biljke možeš lako riješiti ove probleme bez potrebe za kemijskim tretmanima.
Kada donji, stariji listovi postupno žute i odumiru, to je najčešće prirodan proces starenja biljke i nema razloga za brigu. Te listove jednostavno treba ukloniti kako bi se potaknuo rast novih. Međutim, ako veći broj listova odjednom počne žutjeti, uključujući i one mlađe, to je znak upozorenja i ukazuje na problem s korijenom (previše vode) ili nedostatak hranjivih tvari.
Razumijevanje razlike između fizioloških poremećaja, bolesti i napada štetnika temelj je uspješne dijagnostike. Prije nego što posegneš za pesticidima, pažljivo promotri biljku i uvjete u kojima raste. Provjeri vlažnost supstrata, količinu svjetlosti, temperaturu i vlažnost zraka. Često je rješenje problema jednostavno prilagođavanje uvjeta uzgoja, a ne primjena kemikalija.
