Iako su azaleje uz pravilnu njegu relativno otporne biljke, nisu imune na napade raznih bolesti i štetnika koji mogu ugroziti njihovu ljepotu i zdravlje. Stres uzrokovan nepovoljnim uvjetima uzgoja, kao što su nepravilno zalijevanje, neodgovarajuće tlo ili loša cirkulacija zraka, često slabi biljku i čini je podložnijom problemima. Rano prepoznavanje simptoma ključno je za uspješno suzbijanje i sprječavanje širenja zaraze. Redoviti pregled lišća, stabljika i cvjetova omogućit će vam da na vrijeme uočite promjene i poduzmete odgovarajuće korake, bilo da se radi o mehaničkom uklanjanju, primjeni bioloških pripravaka ili ciljanoj upotrebi kemijskih sredstava. Integrirani pristup zaštiti, koji kombinira preventivne mjere i pravovremenu intervenciju, najbolji je put do zdravih i vitalnih azaleja.
Prevencija je uvijek najbolji lijek, a to vrijedi i za zaštitu azaleja. Osnova prevencije je osiguravanje optimalnih uvjeta za rast. To uključuje sadnju u kiselo, dobro drenirano tlo na polusjenovitom mjestu s dobrom cirkulacijom zraka. Pregusta sadnja i nedostatak strujanja zraka stvaraju vlažnu mikroklimu koja pogoduje razvoju gljivičnih bolesti. Pravilno zalijevanje, izbjegavajući vlaženje lišća, također je ključno. Zalijevajte biljku ujutro kako bi se lišće brzo osušilo, smanjujući tako vrijeme tijekom kojeg spore gljivica mogu klijati.
Redovita higijena vrta igra važnu ulogu u sprječavanju širenja bolesti. Uklanjanje i uništavanje otpalog lišća, posebno u jesen, može značajno smanjiti količinu prezimljujućih spora gljivica koje uzrokuju pjegavost lišća i druge bolesti. Orezivanje i uklanjanje svih bolesnih, suhih ili oštećenih grana također je važna preventivna mjera. Pritom je važno koristiti čist i dezinficiran alat kako se zaraza ne bi prenosila s jedne grane na drugu ili s jedne biljke na drugu.
Jačanje opće otpornosti biljke pravilnom prehranom i njegom najbolja je dugoročna strategija. Zdrava i snažna biljka ima bolju sposobnost oduprijeti se napadu bolesti i štetnika. Izbjegavajte pretjeranu gnojidbu dušikom, jer ona potiče stvaranje mekanog, vodenastog tkiva koje je osjetljivije na napad lisnih uši i gljivičnih infekcija. Redoviti, ali umjereni režim gnojidbe uravnoteženim gnojivom za acidofilne biljke održat će azaleju vitalnom i otpornom.
Na kraju, redoviti vizualni pregled biljaka omogućit će vam da uočite probleme u ranoj fazi. Najmanje jednom tjedno pažljivo pregledajte naličje lišća, mlade izboje i cvjetove. Tražite bilo kakve neobične promjene u boji, mrlje, prevlake, deformacije, paučinu ili prisutnost samih insekata. Što ranije uočite problem, lakše i učinkovitije ćete ga riješiti, često i bez potrebe za primjenom jakih kemijskih sredstava.
Više članaka na ovu temu
Gljivične bolesti
Gljivične bolesti predstavljaju najčešću prijetnju zdravlju azaleja. Jedna od najpoznatijih je pjegavost lišća (Cercospora, Septoria), koja se očituje pojavom okruglih ili nepravilnih pjega, obično smeđe, crne ili sive boje, ponekad s tamnijim rubom. S vremenom se pjege mogu povećavati i spajati, a jako zaraženo lišće može požutjeti i prerano otpasti. Ova bolest se razvija u vlažnim uvjetima, a sprječava se izbjegavanjem vlaženja lišća i osiguravanjem dobre prozračnosti. Zaraženo lišće treba odmah ukloniti, a u slučaju jačeg napada, primijeniti odgovarajući fungicid.
Pepelnica (Erysiphe) je još jedna česta gljivična bolest, prepoznatljiva po bijeloj, praškastoj prevlaci na površini lišća, izboja i cvjetnih pupova. Iako obično ne uzrokuje propadanje biljke, slabi je, smanjuje fotosintezu i narušava estetski izgled. Pepelnica se obično javlja u uvjetima visoke vlažnosti zraka i slabe cirkulacije, te tijekom toplih dana i svježih noći. Prevencija uključuje poboljšanje prozračnosti, a suzbijanje se provodi fungicidima na bazi sumpora ili drugim specifičnim fungicidima.
Trulež korijena i ovratnika korijena (Phytophthora) najopasnija je bolest koja može dovesti do brzog propadanja cijele biljke. Uzrokuje je gljivica koja se razvija u prekomjerno vlažnom i slabo dreniranom tlu. Simptomi iznad zemlje slični su simptomima suše – biljka vene, lišće žuti i opada, unatoč vlažnom tlu. Korijen postaje smeđ, mekan i gnjecav, gubeći svoju funkciju. Prevencija je jedini učinkovit lijek: sadnja u dobro drenirano tlo, izbjegavanje prekomjernog zalijevanja i sadnja na blago povišenim gredicama. Jednom kada bolest uznapreduje, biljku je gotovo nemoguće spasiti.
Cvjetna plijesan (Ovulinia azaleae) specifična je bolest koja napada isključivo cvjetove azaleje. Prvi simptomi su male, vodenaste pjege na laticama, koje se brzo šire i uzrokuju da cijeli cvijet postane mekan, smeđ i sluzav, ali ostaje visjeti na biljci. U vlažnim uvjetima, na zaraženim cvjetovima mogu se vidjeti spore gljivice. Bolest se brzo širi, posebno tijekom kišnih proljeća. Suzbijanje uključuje uklanjanje i uništavanje zaraženih cvjetova te preventivno prskanje fungicidima prije i tijekom cvatnje.
Više članaka na ovu temu
Najčešći štetnici
Azaleje mogu biti meta raznih štetnika koji sišu biljne sokove, slabeći biljku i uzrokujući deformacije. Lisne uši (Aphididae) često se nakupljaju na mladim izbojima i naličju lišća. Osim što sišu sokove i uzrokuju kovrčanje lišća, izlučuju slatku tekućinu, mednu rosu, na koju se naseljava gljivica čađavica, stvarajući crnu prevlaku. Manji napad može se riješiti mlazom vode, a jači tretiranjem insekticidnim sapunom ili uljem nima.
Crveni pauk (Tetranychus urticae) je sićušni štetnik, teško vidljiv golim okom, koji se javlja u toplim i suhim uvjetima. Hrani se na naličju lišća, uzrokujući pojavu sitnih žutih ili srebrnastih točkica. U slučaju jakog napada, lišće može požutjeti i otpasti, a između listova i grančica vidi se fina paučina. Povećanje vlažnosti zraka prskanjem biljke može pomoći u prevenciji. Suzbijanje se provodi primjenom akaricida ili predatorskih grinja.
Štitaste uši (Coccoidea) su insekti koji se pričvrste za stabljike, grane i naličje lišća, prekriveni voštanim štitom koji ih štiti. Sišu biljne sokove, uzrokujući slabljenje biljke, žućenje i opadanje lišća. Kao i lisne uši, izlučuju mednu rosu. Mehaničko uklanjanje struganjem ili četkicom natopljenom u alkohol može biti učinkovito kod manjeg napada. Kod jačeg napada, koriste se sistemični insekticidi ili uljni pripravci koji ih guše.
Azalejina stjenica (Stephanitis pyrioides) je specifičan štetnik koji se hrani na naličju lišća, ostavljajući za sobom crne točkice izmeta. S gornje strane lista, šteta se vidi kao bjelkasto ili srebrnasto točkasto područje. U slučaju jakog napada, cijeli list može pobijeliti. Ovi insekti su aktivni tijekom ljeta. Suzbijanje se provodi primjenom kontaktnih ili sistemičnih insekticida, pazeći da se dobro tretira naličje lišća gdje se štetnici nalaze.
Fiziološki poremećaji
Osim bolesti i štetnika, azaleje mogu patiti i od fizioloških poremećaja uzrokovanih nepovoljnim uvjetima okoline. Kloroza, odnosno žućenje lišća sa zelenim žilama, najčešći je takav problem. Kao što je već spomenuto, uzrok nije nedostatak željeza u tlu, već previsoka pH vrijednost koja onemogućuje njegovu apsorpciju. Rješava se primjenom željeznog kelata i zakiseljavanjem tla. Korištenje tvrde vode za zalijevanje glavni je krivac za ovaj problem.
Opekline od sunca javljaju se kada su azaleje izložene prejakom, izravnom sunčevom svjetlu, posebno poslijepodnevnom. Na lišću se pojavljuju žute, smeđe ili čak bijele, isušene mrlje. Cvjetovi također mogu biti oštećeni, postaju smeđi i venu. Prevencija je jednostavna – sadnja azaleja na mjesta koja su zaštićena od najjačeg sunca, idealno s jutarnjim suncem i popodnevnom sjenom. Presađivanje na prikladniju lokaciju jedino je dugoročno rješenje ako je biljka na pogrešnom mjestu.
Oštećenja od mraza česta su pojava, posebno kod kasnih proljetnih mrazeva koji mogu uništiti tek otvorene cvjetove i mlade izboje. Oštećeni dijelovi postaju smeđi ili crni i venu. Zimzelene sorte mogu patiti i od zimskog isušivanja, kada smrznuto tlo onemogućuje korijenu da upije vodu, dok lišće i dalje gubi vlagu zbog sunca i vjetra. Prevencija uključuje odabir sorti otpornih na mraz, izbjegavanje kasne jesenske gnojidbe i zaštitu biljaka agrotekstilom tijekom jakih mrazeva.
Odbacivanje pupova može biti frustrirajući problem, a uzroci mogu biti različiti. Najčešće se radi o stresu uzrokovanom naglim promjenama temperature, nepravilnim zalijevanjem (i previše i premalo vode), ili nedostatkom perioda hlađenja tijekom zime, što je potrebno za pravilan razvoj cvjetova. Također, sadnja biljke preduboko može uzrokovati ovaj problem. Analiza uvjeta uzgoja i ispravljanje mogućih grešaka u njezi obično rješava problem za sljedeću sezonu cvatnje.
Biološke i kemijske metode suzbijanja
Prilikom suzbijanja bolesti i štetnika, uvijek treba dati prednost ekološki prihvatljivijim metodama. To uključuje korištenje korisnih insekata, poput bubamara koje se hrane lisnim ušima, ili predatorskih grinja za suzbijanje crvenog pauka. Pripravci na bazi biljnih ulja, poput ulja nima, učinkoviti su protiv mnogih štetnika mekog tijela, djelujući kao repelenti i regulatori rasta. Insekticidni sapuni su također dobar izbor za suzbijanje lisnih uši i drugih sitnih insekata, a djeluju tako da otapaju njihovu vanjsku zaštitnu ovojnicu.
U slučaju gljivičnih bolesti, mogu se koristiti pripravci na bazi bakra ili sumpora, koji su dozvoljeni u ekološkoj proizvodnji. Važno je primijeniti ih preventivno, prije nego što se bolest pojavi, ili kod prvih simptoma. Ekstrakt preslice, bogat silicijem, može se koristiti za jačanje staničnih stijenki biljke, čineći je otpornijom na gljivične infekcije. Uvijek pažljivo slijedite upute za primjenu kako biste izbjegli oštećenje biljke.
Ako biološke i mehaničke metode nisu dovoljne i napad je prejak, može biti potrebna primjena kemijskih sredstava – pesticida (fungicida za gljivice, insekticida za insekte, akaricida za grinje). Prilikom odabira pesticida, važno je odabrati onaj koji je registriran za korištenje na ukrasnom bilju i djeluje na specifičan problem s kojim se suočavate. Postoje kontaktni pesticidi, koji djeluju samo na onim dijelovima biljke na koje su naneseni, i sistemični, koji ulaze u biljno tkivo i šire se kroz sokove, pružajući dugotrajniju zaštitu.
Prilikom korištenja bilo kojeg kemijskog sredstva, obavezno je pročitati i strogo se pridržavati uputa proizvođača o doziranju, vremenu primjene i mjerama opreza. Tretiranje treba obaviti po mirnom vremenu, bez vjetra, rano ujutro ili kasno navečer, kako bi se izbjeglo oštećenje biljke i zaštitili korisni insekti poput pčela. Uvijek nosite zaštitnu opremu, kao što su rukavice i maska. Pametna i odgovorna upotreba pesticida trebala bi biti zadnja opcija, a ne prva linija obrane.
