Zlatna ruža, znanstveno poznata kao Rosa xanthina, zadivljujuće je lijep grm podrijetlom iz Kine, često nazivan i kraljicom ruža zbog svoje rane i obilne proljetne cvatnje. Ova je sorta posebno cijenjena među vrtlarima jer je jedna od prvih ruža koje cvjetaju, a njezine zlatnožute latice obasjavaju vrtove već krajem travnja i početkom svibnja, pretičući većinu drugih sorti ruža. Cvjetovi ne očaravaju samo svojim izgledom, već i blagim, ugodnim mirisom, privlačeći oprašivače poput pčela i bumbara. Habit (izgled) biljke također je izuzetno privlačan; njezin lučno povijen sustav grana daje joj elegantan i prozračan izgled, pa se izvrsno snalazi kao soliter, ali pruža i raskošan prizor kao živica ili dio grmolikih skupina.
Briga o zlatnoj ruži relativno je jednostavna, što povećava njezinu popularnost i među početnicima i među iskusnim vrtlarima. Dobro podnosi sušnija razdoblja i može uspijevati na širokom rasponu tipova tla, iako preferira tla bogata hranjivim tvarima i s dobrom drenažom. Važno je napomenuti da loše podnosi stajaću vodu, stoga je pri sadnji neophodno osigurati odgovarajuću drenažu. Njezina otpornost na bolesti također je vrijedna pažnje; izrazito je otporna na pepelnicu i crnu pjegavost, bolesti koje često pogađaju ruže, što značajno pojednostavljuje poslove zaštite bilja. Ova je osobina čini posebno pogodnom za organske ili bio-vrtove, gdje se izbjegava kemijska zaštita.
Konačna visina i širina biljke mogu doseći i dva do tri metra, stoga joj je pri sadnji potrebno osigurati dovoljno prostora kako bi se razvila u punom sjaju. Zbog svojih lučno povijenih grana ne smije se saditi preblizu drugim biljkama ili vrtnim stazama, jer može ometati kretanje i rast drugih biljaka. Osiguravanje dovoljnog prostora važno je ne samo s estetskog stajališta, već i radi očuvanja zdravlja biljke, jer dobra cirkulacija zraka pomaže u sprječavanju razvoja gljivičnih bolesti. Lišće Rose xanthine u jesen poprima žućkasto-narančastu nijansu, pa ima ukrasnu vrijednost i izvan razdoblja cvatnje.
Zlatna ruža izvrsna je za stvaranje mješovitih gredica s grmljem, gdje se može kombinirati s drugim biljkama različitog vremena cvatnje i habitusa. Dobro izgleda, primjerice, uz plave i ljubičaste trajnice poput lavande ili kadulje, koje pružaju kontrastnu pozadinu zlatnožutim cvjetovima. Također se odlično može kombinirati s proljetnim lukovicama poput tulipana i narcisa, čime se postiže neprestano promjenjiv i šarolik prizor već od početka sezone. Posadena kao živica, nije samo dekorativna, već zbog svojih trnovitih grana može imati i zaštitnu funkciju, držeći nepoželjne posjetitelje podalje.
Idealno mjesto za sadnju i priprema tla
Najidealnije mjesto za zlatnu ružu je sunčana ili najviše blago polusjenovita lokacija, gdje je sunce obasjava najmanje šest sati dnevno. Obilje sunčeve svjetlosti ključno je za bogatu cvatnju; na sjenovitom mjestu biljka se izdužuje i stvara znatno manje cvjetova. Zaštita od vjetra također je važan čimbenik, osobito tijekom proljetnih mrazeva, jer jak, hladan vjetar može oštetiti svježe izbojke i cvjetne pupoljke. Sadno mjesto uz zid ili ogradu okrenutu prema jugu ili zapadu može joj stvoriti idealnu mikroklimu, štiteći je od oštrijih vremenskih uvjeta.
Kvaliteta tla ključna je za uspješnu sadnju. Rosa xanthina najviše voli dobro drenirana, rahla tla bogata hranjivim tvarima. Glinena, zbijena tla svakako treba poboljšati prije sadnje dodavanjem pijeska i zrelog komposta. Kompost ne samo da poboljšava strukturu tla, već i dugoročno osigurava potrebne hranjive tvari. Sadna jama trebala bi biti najmanje dvostruko veća od korijenove bale biljke, kako u širinu tako i u dubinu, kako bi korijenje imalo dovoljno prostora za širenje.
Tijekom pripreme tla prije sadnje, dobro je provjeriti i pH vrijednost. Zlatna ruža najbolje uspijeva u blago kiselom ili neutralnom tlu (pH 6,0-7,0). Ako je tlo previše lužnato, pH se može korigirati dodavanjem sumpora ili kiselog treseta. Na dno jame preporučljivo je staviti sloj organskog gnoja ili komposta, a zatim ga prekriti tankim slojem zemlje kako korijenje ne bi došlo u izravan kontakt s koncentriranim hranjivom, što bi moglo uzrokovati opekline. Ova zaliha hranjivih tvari osigurat će dovoljno energije za početni rast.
Najbolje vrijeme za sadnju je proljeće ili jesen, kada je tlo još ili već dovoljno toplo, ali je biljka u stanju mirovanja. Biljke u kontejnerima mogu se saditi gotovo cijele godine, osim u mraznim zimskim mjesecima i najtoplijem ljetnom razdoblju. Nakon sadnje potrebno je temeljito zalijevanje kako bi se tlo dobro priljubilo uz korijenje i kako ne bi ostali zračni džepovi. Nakon natapanja, prvih nekoliko tjedana biljku treba redovito, ali umjereno zalijevati kako bi se potaknulo ukorjenjivanje i spriječilo isušivanje. Pokrivanje površine tla malčem (borovom korom, kompostom) pomoći će u očuvanju vlage i spriječiti rast korova.
Tajne stručne njege i orezivanja
Briga o zlatnoj ruži ne zahtijeva posebnu stručnost, ali je dobro pridržavati se nekoliko osnovnih pravila za zdravlje biljke i obilnu cvatnju. Kod zalijevanja je najvažnija umjerenost; mlade, svježe posađene biljke treba zalijevati redovitije, ali već dobro ukorijenjeni primjerci izrazito su otporni na sušu. Tijekom dužih, sušnih razdoblja, naravno, zahvalit će na dodatnom zalijevanju, koje je preporučljivo obaviti u ranim jutarnjim ili večernjim satima, izravno na korijen, izbjegavajući vlaženje lišća, što pogoduje gljivičnim bolestima.
Dodavanje hranjivih tvari ključno je za postizanje bogate cvatnje. U rano proljeće, na početku vegetacijske sezone, preporučljivo je primijeniti dozu zrelog komposta ili sporo otpuštajućeg kompleksnog gnojiva oko korijena. Nakon cvatnje, druga, manja doza hranjivih tvari može pomoći biljci da se regenerira i stvori cvjetne pupoljke za sljedeću godinu. Izbjegavajte prekomjeran unos dušika, jer on potiče rast bujnog lišća na štetu cvatnje. Gnojiva bogata kalijem, s druge strane, potiču stvaranje cvjetova i povećavaju otpornost biljke na mraz.
Orezivanje zlatne ruže trebalo bi se obavljati prvenstveno nakon cvatnje, jer se cvjetovi razvijaju na prošlogodišnjim izbojcima. Drastično orezivanje u rano proljeće može rezultirati izostankom cvatnje. Nakon što cvatnja prođe, uklonite ocvale cvjetove i bolesne, oštećene ili isprepletene grane. Povremeno, svakih nekoliko godina, dobro je obaviti i pomlađujuće orezivanje, pri čemu se najstariji, ostarjeli izbojci odrežu do temelja, čime se potiče rast novih, snažnih izbojaka i čuva lijep oblik grma.
Zaštita bilja obično ne zadaje velike glavobolje, jer je Rosa xanthina prilično otporna. Lisne uši se povremeno mogu pojaviti na svježim izbojcima, ali se one obično mogu lako ukloniti jačim mlazom vode ili biološkim zaštitnim sredstvima (npr. prskanje kalijevim sapunom). Radi prevencije, važno je pridržavati se pravilnog razmaka sadnje kako bi se osigurala dobra cirkulacija zraka, te sakupljati i uništavati otpalo, bolesno lišće kako bi se smanjila mogućnost prezimljavanja patogena. Uravnotežena opskrba hranjivim tvarima i zalijevanje također doprinose općem dobrom stanju i otpornosti biljke.
Metode razmnožavanja zlatne ruže
Najjednostavniji i najrašireniji način razmnožavanja zlatne ruže je drvenastim reznicama, što se može raditi u razdoblju mirovanja, kasnu jesen ili zimi. Za to odaberite zdrave, jednogodišnje izbojke debljine olovke i izrežite iz njih komade duge oko 20-25 cm. Rez napravite na gornjem dijelu koso iznad pupa, a na donjem dijelu ravno ispod pupa, kako biste kasnije lako razlikovali vrh i dno. Uklonite donje listove i reznice umočite u hormon za ukorjenjivanje radi uspješnijeg primanja.
Reznice umočene u hormon zabodite u pripremljeni, rahli, pjeskoviti supstrat, primjerice u dublju posudu ili izravno u zaštićenu, sjenovitu gredicu u vrtu. Otprilike dvije trećine reznice treba biti ispod zemlje, a tlo oko njih nježno pritisnite. Važno je da supstrat ostane stalno vlažan, ali da u njemu ne stoji voda. Posude prekrijte prozirnom folijom ili plastičnom bocom kako biste stvorili mini staklenik s visokom vlagom, što potiče ukorjenjivanje. Reznice u vrtu dobro je zimi prekriti lišćem ili slamom radi zaštite od mraza.
Druga, iako rjeđa metoda je povaljenica, za koju se može koristiti jedan od dugih, savitljivih izbojaka biljke. Odabrani izbojak savijte prema tlu i na mjestu gdje dodiruje tlo, koru lagano zarežite ili ostružite. Taj ozlijeđeni dio pričvrstite za tlo žičanom kukom, a zatim na njega nagrnite zemlju, ostavljajući vrh izbojka na površini. Pokriveni dio s vremenom će pustiti korijenje, a sljedećeg proljeća ili jeseni nova, samostalna biljka može se odvojiti od matične biljke i presaditi na svoje konačno mjesto.
Razmnožavanje sjemenom također je moguće, iako je to dugotrajniji i složeniji proces, a potomci ne moraju nužno naslijediti sve osobine matične biljke. Šipak berite u jesen, nakon sazrijevanja, a zatim odvojite sjemenke od mesa ploda. Sjemenkama je za klijanje potreban hladni tretman, odnosno stratifikacija, stoga ih čuvajte pomiješane s vlažnim pijeskom ili tresetom u zatvorenoj vrećici u hladnjaku nekoliko mjeseci. U proljeće posijte sjemenke u posudu za sadnice i održavajte tlo vlažnim. Isklijaale presadnice pažljivo njegujte dok ne postanu dovoljno jake za sadnju na otvorenom.
