Sadnja i razmnožavanje kineskog drijena

Kineski drijen, ili znanstvenim imenom Cornus kousa, je fascinantna ukrasna biljka podrijetlom iz istočne Azije, koja nagrađuje ljubitelje vrtova u proljeće svojim zvjezdastim cvatovima ukrašenim velikim pricvjetnim listovima, krajem ljeta jestivim plodovima nalik malinama, a u jesen raskošnom, crvenkasto-ljubičastom bojom lišća. Međutim, da bi ova posebna biljka zasjala u našem vrtu u punom sjaju, neophodno je poznavanje ispravnih tehnika sadnje i njege, kao i ovladavanje metodama razmnožavanja. Ključ uspjeha leži u dubinskom razumijevanju potreba biljke i prilagodbi njima, što vodi do doživotnog, cvjetajućeg odnosa s biljkom. U nastavku detaljno predstavljamo stručne savjete pomoću kojih svatko može uspješno uzgojiti kineski drijen.

Odabir idealnog mjesta i priprema tla

Odabir savršenog mjesta za kineski drijen od temeljne je važnosti za njegovo dugoročno zdravlje i obilnu cvatnju. Ova biljka preferira filtrirano svjetlo ili djelomičnu sjenu, posebno u toplijim klimatskim područjima gdje joj popodnevno pržeće sunce može oštetiti lišće. Idealno mjesto za nju je istočna pozicija gdje može uživati u jutarnjem suncu, ali je zaštićena od intenzivnog popodnevnog zračenja. Može preživjeti i na punom suncu, ali samo ako joj tlo ostaje stalno vlažno, inače rubovi listova mogu posmeđiti i biljka može doći u stanje stresa. Sjetimo se da u svom prirodnom staništu često raste kao podrast ispod većih stabala, pa pokušajmo taj okoliš reproducirati i u našem vrtu.

Kvaliteta tla također je kritičan faktor u uzgoju kineskog drijena, jer biljka voli dobro drenirana, humusom bogata, blago kisela do neutralna tla (pH 5.5-7.0). Ne podnosi teška, glinasta, stajaćom vodom natopljena tla, jer takvi uvjeti mogu dovesti do truljenja korijena, što može uzrokovati propadanje biljke. Stoga je prije sadnje neophodna odgovarajuća priprema tla, što uključuje poboljšanje njegove strukture. Vrijedi u tlo umiješati veliku količinu organske tvari, poput zrelog komposta, treseta ili kvalitetne zemlje za cvijeće, kako bi postalo rahlije, prozračnije i bogatije hranjivim tvarima.

Prilikom pripreme sadne jame, nemojmo pogriješiti i iskopati samo malu rupu za biljku. Jama bi trebala biti najmanje dva do tri puta šira od korijenove bale biljke, ali ne i dublja. Preduboka sadnja jedna je od najčešćih pogrešaka, koja dovodi do nakupljanja vlage oko korijenovog vrata i kasnije do razvoja gljivičnih bolesti. Iskopanu zemlju pomiješajmo s već spomenutim organskim materijalima kako bi se mladi korijeni mogli lako širiti na svom novom mjestu. Ova pažljiva priprema osigurava biljci najbolje početne uvjete i postavlja temelje za njezin budući zdrav razvoj.

Proces sadnje

Idealno vrijeme za sadnju je proljeće ili jesen, kada je temperatura umjerenija, a količina oborina dovoljna za ukorjenjivanje. Prednost proljetne sadnje je što biljka ima cijelu vegetacijsku sezonu da se ojača prije dolaska zime. Jesenska sadnja također je odličan izbor, jer je tlo još uvijek dovoljno toplo za stvaranje korijena, a hladnije, kišovitije vrijeme smanjuje transplantacijski stres. Izbjegavajmo sadnju u ljetnoj vrućini, jer to izuzetno opterećuje biljku. Sadnja kontejnerskih biljaka je fleksibilnija, ali primjerke s golim korijenom svakako treba saditi u razdoblju mirovanja.

Pažljivo izvadite biljku iz kontejnera i pregledajte korijenovu balu. Ako korijenje raste kružno uz stijenku posude (zapetljano korijenje), pažljivo ga olabavite rukom ili škarama za rezidbu, pa čak i napravite nekoliko okomitih rezova na njima kako biste potaknuli rast novih korijena. Postavite biljku u središte pripremljene sadne jame tako da vrh korijenove bale bude u ravnini ili malo viši od okolne razine tla. Ovaj korak je ključan za sprječavanje truljenja korijenovog vrata. Nikada ne sadite biljku dublje nego što je rasla u rasadniku.

Nakon što ste biljku postavili na odgovarajuću visinu, počnite zatrpavati jamu poboljšanom mješavinom tla. Tlo pažljivo, slojevito, zbijajte oko korijena kako ne bi ostali zračni džepovi koji bi mogli isušiti korijenje. Po završetku sadnje, oblikujte mali tanjur oko debla biljke koji će pomoći usmjeriti vodu prema zoni korijena. Nakon sadnje, temeljito zalijte biljku, s najmanje 10-15 litara vode, kako bi se tlo dobro natopilo i postalo blato oko korijena. Redovito zalijevanje posebno je važno tijekom prve vegetacijske sezone, osobito u sušnijim razdobljima.

Razmnožavanje sjemenom

Razmnožavanje kineskog drijena iz sjemena je dugotrajan, ali izuzetno uzbudljiv proces koji pruža priliku da sami uzgojite nove biljke. Važno je znati da biljke uzgojene iz sjemena prikupljenog s oplemenjenih sorti neće nužno naslijediti sva svojstva matične biljke, poput veličine ili boje cvjetova. Sakupljajte sjeme krajem ljeta ili početkom jeseni, kada plodovi sazriju, postanu jarko crveni ili ružičasti i mekani. Plod je zapravo zbirna koštunica koja se sastoji od više malih koštunica, pa iz jednog “ploda” možemo dobiti više sjemenki.

Sjeme je potrebno što prije ukloniti iz prikupljenih plodova, jer mesnati dio ploda sadrži tvari koje inhibiraju klijanje. Najlakši način za to je da plodove zgnječite, a zatim s njih temeljito isperete meso pod tekućom vodom u cjedilu. Čisto sjeme zatim mora proći kritičan korak, hladnu stratifikaciju. Ovaj proces simulira prirodno zimsko hladno razdoblje, koje je neophodno za prekidanje mirovanja sjemena. Pomiješajte sjeme s blago vlažnim pijeskom ili tresetom, stavite ga u plastičnu vrećicu s zatvaračem i čuvajte u hladnjaku 3-4 mjeseca.

Nakon isteka razdoblja hladnog tretmana, u proljeće, posijte sjeme u dobro drenirani sjetveni supstrat, na primjer, mješavinu treseta i perlita. Sjeme pokrijte samo tankim slojem supstrata, debljine oko pola centimetra. Za klijanje, održavajte tlo stalno vlažnim, ali ne previše mokrim, i osigurajte toplo, svijetlo mjesto. Klijanje može biti sporo i neujednačeno, trajati od tjedana do čak mjeseci, stoga budite strpljivi. Kada presadnice ojačaju i razviju barem dva para pravih listova, pažljivo ih presadite u zasebne posude i nastavite ih uzgajati godinu-dvije prije nego što ih posadite na njihovo konačno mjesto u vrtu.

Metode vegetativnog razmnožavanja

Metode vegetativnog razmnožavanja, poput reznica ili cijepljenja, omogućuju stvaranje potomaka genetski potpuno identičnih matičnoj biljci. To je posebno važno kod oplemenjenih sorti, gdje želimo sačuvati neku poželjnu osobinu (npr. izuzetno veliki cvjetovi, posebna boja lišća). Najčešće primjenjivana metoda, koja se može izvesti i u kućnom vrtu, je razmnožavanje zelenim reznicama. Ovom tehnikom možemo u relativno kratkom vremenu dobiti ukorijenjene biljke koje će biti vjerne kopije matične biljke. Uspjeh uvelike ovisi o pravilnom vremenskom odabiru i pažljivoj izvedbi.

Idealno vrijeme za zelene reznice je kasno proljeće ili rano ljeto, kada su ovogodišnji izbojci napola odrvenjeli. To znači da je izbojak već dovoljno čvrst, ali još uvijek fleksibilan, i puca kad se savije. Odrežite 10-15 cm duge vrhove izbojaka oštrim, sterilnim škarama, neposredno ispod lisnog čvora (nodija). S donjeg dijela reznice uklonite lišće, ostavljajući samo gornja 2-4 lista, koja možete prepoloviti kako biste smanjili isparavanje. Bazu reznica umočite u hormon za ukorjenjivanje, što značajno povećava šanse za ukorjenjivanje, a zatim ih zabodite u sterilni, rahli supstrat za ukorjenjivanje, poput mješavine perlita i treseta.

Za ukorjenjivanje, reznicama je potrebna stalna, visoka vlažnost zraka, stoga sandučić za razmnožavanje prekrijte prozirnom plastičnom folijom ili kupolom kako biste stvorili mini staklenik. Postavite sandučić na svijetlo mjesto, ali zaštićeno od izravnog sunca, i održavajte supstrat stalno vlažnim. Ukorjenjivanje obično traje 6-8 tjedana, što se vidi po pojavi novih izbojaka. Tada možemo započeti postupno privikavanje na vanjski zrak povremenim uklanjanjem poklopca. Ukorijenjene reznice zatim presadite u zasebne posude i nastavite ih uzgajati dok ne ojačaju dovoljno za sadnju na otvorenom.