Sadnja i razmnožavanje hoste (Hosta)

Hosta, poznata i kao funkija, jedna je od najspektakularnijih i najzahvalnijih trajnica za sjenovite kutke vrta, cijenjena prvenstveno ne zbog svojih cvjetova, već zbog lišća izuzetno raznolikog oblika, veličine i boje. Temelj uspješne sadnje je odabir pravog mjesta i pažljiva priprema tla, što dugoročno osigurava zdrav razvoj biljke i bujno lišće. Hoste preferiraju polusjenovite ili potpuno sjenovite dijelove vrta, gdje su zaštićene od pržećeg podnevnog sunca, jer previše sunčeve svjetlosti dovodi do opeklina i blijeđenja lišća. To se posebno odnosi na sorte s plavijim ili tamnijim lišćem, dok žutozelene, šarene sorte podnose nešto više raspršene svjetlosti, pa im je čak i potrebna kako bi zadržale intenzitet boje.

Kvaliteta tla ključna je za hostu, budući da ove biljke preferiraju tlo bogato hranjivim tvarima, dobre drenaže, ali istovremeno sposobno stalno zadržavati vlagu. Idealno tlo je blago kiselo ili neutralnog pH, rahle strukture i visokog udjela humusa, što najviše podsjeća na prirodno šumsko tlo. Prije sadnje, preporučljivo je obilno poboljšati tlo na odabranom području zrelim kompostom ili kvalitetnim organskim gnojivom kako bi se osigurale potrebne hranjive tvari i poboljšalo gospodarenje vodom u tlu. Treba izbjegavati previše zbijena, glinasta tla gdje se voda može zadržavati, jer to može dovesti do truljenja korijena, što uzrokuje propadanje biljke.

Praktičan korak u pripremi tla je prekopavanje i rahljenje područja namijenjenog sadnji na dubinu od najmanje 30-40 centimetara i temeljito unošenje organskih poboljšivača. Ovo rahljenje dubljih slojeva omogućuje korijenskom sustavu da se lako širi i prodire dublje, čineći biljku stabilnijom i otpornijom na sušna razdoblja. Veličina sadne jame trebala bi biti najmanje dvostruko veća od korijenove bale biljke, kako bi korijenje svježe posađene hoste dospjelo u rahli, hranjivim tvarima bogat medij, što olakšava početno ukorjenjivanje i brži početak rasta.

Ispravan postupak sadnje i početna njega

Najpovoljnije vrijeme za sadnju hosti je proljeće, nakon što prođu mrazevi, ili rana jesen, kada je tlo još dovoljno toplo za ukorjenjivanje, a ljetne vrućine više ne predstavljaju opasnost. Prednost proljetne sadnje je što biljka ima cijelu sezonu da ojača prije dolaska zime, dok kod jesenske sadnje vlažnije vrijeme pomaže uspostavljanju. U tim se razdobljima mogu saditi i kontejnerske biljke i biljke s golim korijenom, ali kod primjeraka s golim korijenom posebno je važno da se korijenje ne osuši do sadnje. Biljke treba saditi tako duboko da vrh rizoma punog pupova bude točno ispod površine tla ili u ravnini s njom.

Prilikom određivanja razmaka sadnje, uvijek uzmite u obzir odraslu veličinu odabrane sorte, koja se može kretati od minijaturnih, nekoliko centimetara velikih, do ogromnih grmova promjera preko jednog metra. Opće pravilo je saditi manje sorte na razmaku od 25-30 centimetara, srednje velike na 40-60 centimetara, a gigantske sorte čak i na 80-100 centimetara udaljenosti jedna od druge i od drugih biljaka. Korijenje biljke smješteno u sadnu jamu pažljivo raširite, zatim je napunite poboljšanom zemljom, lagano je zbijajući kako ne bi ostali zračni džepovi oko korijena. Pravilna dubina sadnje je ključna, jer previše duboko posađena Hosta razvija se sporije, a rizom može početi trunuti.

Prvi i najvažniji zadatak nakon sadnje je obilno, temeljito zalijevanje, koje pomaže tlu da se slegne oko korijena i osigurava potrebnu vlagu za početno razdoblje. U prvim tjednima pazite da tlo bude stalno blago vlažno, ali izbjegavajte prekomjerno zalijevanje. Malčiranje površine tla, na primjer borovom korom, kompostom od lišća ili sječkom, izuzetno je koristan korak jer pomaže u očuvanju vlage u tlu, sprječava rast korova i održava zonu korijena hladnom tijekom toplijih mjeseci. Debljina sloja malča trebala bi idealno biti 5-7 centimetara, ali pazite da ne dođe u izravan kontakt s lisnatom stabljikom biljke kako bi se spriječilo truljenje.

Primarna metoda razmnožavanja: dijeljenje busena

Najčešći i najjednostavniji način razmnožavanja hosti je dijeljenje busena, što ne samo da omogućuje stvaranje novih biljaka, već služi i za pomlađivanje pregustih, starijih grmova. Tijekom dijeljenja busena, genetski materijal biljke ostaje nepromijenjen, tako da možemo biti sigurni da će novostvorene jedinke u svim svojim svojstvima biti identične matičnoj biljci. Najpogodnije vrijeme za ovaj zahvat je rano proljeće, kada se tlo već otopilo i prvi mali vrhovi izdanaka, takozvane “oči”, tek izviruju iz zemlje, ili rana jesen, najmanje šest tjedana prije očekivanog dolaska prvih mrazeva. Proljetno dijeljenje je najidealnije jer se biljka može regenerirati i ojačati tijekom cijele vegetacijske sezone.

Da biste započeli s dijeljenjem busena, pažljivo izvadite cijeli busen iz zemlje pomoću vrtne vile ili oštre lopate, kopajući na pristojnoj udaljenosti od zone korijena. Nakon što ste izvadili biljku, isperite zemlju s korijena jakim mlazom vode ili kantom za zalijevanje kako bi rizom i točke rasta (oči) na njemu postale jasno vidljive. Odvajanje se može obaviti rukom ako busen ima rahliju strukturu, ili oštrim, dezinficiranim nožem ili čistom lopatom ako je busen gust i drvenast. Bitno je da svaki odvojeni dio ima barem jedan, a po mogućnosti više vitalnih pupova i pripadajuću, odgovarajuću količinu zdravog korijenja.

Svježe podijeljene busene posadite što je prije moguće na njihovo novo mjesto ili čak natrag na staro mjesto kako se korijenje ne bi osušilo. Postupak sadnje je isti kao što je opisano za sadnju novih biljaka: pripremite sadnu jamu odgovarajuće veličine, obogaćenu hranjivim tvarima, i stavite biljku u nju na odgovarajuću dubinu. Temeljito zalijevanje nakon dijeljenja je neophodno, a u sljedećim tjednima posvetite povećanu pozornost opskrbi vodom kako biste pomogli stvaranju novih korijena i ukorjenjivanju biljke. Iako dijeljenje busena predstavlja manji stres za biljku, hoste izuzetno dobro podnose ovaj zahvat i uskoro počinju rasti s obnovljenom snagom.

Druge metode razmnožavanja i zadaci zaštite bilja

Iako je dijeljenje busena najrašireniji oblik razmnožavanja, hoste se teoretski mogu razmnožavati i iz sjemena, ali to je puno dugotrajniji i neizvjesniji proces. Važno je znati da sadnice hibridnih sorti gotovo nikada neće biti identične roditeljskoj biljci, pa se sjetva preporučuje više vrtlarima sklonim eksperimentiranju ili oplemenjivačima koji se bave stvaranjem novih sorti. Sjeme treba sakupljati u jesen iz zrelih čahura, a zatim, nakon razdoblja hladne stratifikacije, može se sijati u rano proljeće u kvalitetan supstrat za sadnice. Male sadnice razvijaju se izuzetno sporo i može proći nekoliko godina dok ne dobijemo biljku cijenjene veličine, sposobnu za cvjetanje.

U njezi hosti, najveći izazov predstavlja borba protiv puževa i puževa golaća, koji rado jedu sočno, mesnato lišće biljke, uzrokujući ružne rupe i oštećenja. Postoje brojni načini zaštite, od ekoloških rješenja do kemijskih tretmana, pa je preporučljivo primijeniti integrirani pristup. Takva rješenja uključuju ručno sakupljanje rano ujutro ili nakon kiše, postavljanje zamki s pivom, ili posipanje oštrog pijeska, ljuski od jaja ili taloga kave oko biljaka, što stvara fizičku prepreku za mekušce. Sredstva za suzbijanje puževa na bazi željezovog fosfata manje su štetna za okoliš i druge organizme od pripravaka na bazi metaldehida.

Osim štetnika, hoste napada relativno malo bolesti, ali postoji nekoliko na koje vrijedi obratiti pozornost, kao što je Hosta Virus X (HVX), neizlječiva virusna infekcija. Znakovi infekcije su promjene boje, mrlje na lišću, propadanje tkiva, stoga je prevencija ključna: uvijek kupujte biljke iz pouzdanih izvora i temeljito dezinficirajte alate korištene za dijeljenje busena (nož, lopata) nakon svake biljke. Opekline, smeđenje lišća najčešće uzrokuje previše izravne sunčeve svjetlosti, dok se gljivične pjegavosti lišća obično pojavljuju u previše vlažnom, vlažnom okruženju i pri lošoj cirkulaciji zraka, što se može spriječiti održavanjem odgovarajućeg razmaka sadnje busena.