Celer, ovo s pravom popularno i svestrano povrće, osvojio je vrtove i kuhinje u tri glavne varijante: korijenasti celer, celer stablaš i celer listaš. Uzgoj svake vrste zahtijeva posebnu pažnju, ali uloženi trud se obilato isplati u obliku svježeg, aromatičnog uroda koji pruža neusporediv okusni doživljaj. Temelj uspješnog uzgoja celera je odabir prave sorte prema kulinarskim ciljevima, kao i uzimanje u obzir duge vegetacijske sezone biljke, što zahtijeva pažljivo planiranje. Celer, naime, spada u biljke koje od sjetve do berbe prolaze dug i zahtjevan put, stoga su strpljenje i stručnost ključni za postizanje obilnog uroda.
Celer preferira duboko obrađena, hranjivima bogata, dobro drenirana, humusna ilovasta tla koja mogu ostati ravnomjerno vlažna tijekom cijele vegetacijske sezone. Što se tiče pH vrijednosti tla, najidealniji je blago kiseli do neutralni raspon između 6,0 i 7,0. Kako bi se poboljšala kvaliteta tla, preporučuje se prije sadnje u tlo unijeti veliku količinu zrelog komposta ili dobro razgrađenog stajskog gnoja, čime se osigurava potrebna opskrba organskom tvari. Ne smijemo zaboraviti da je celer izuzetno zahtjevna biljka po pitanju hranjiva, stoga je priprema tla jedan od najkritičnijih koraka uzgoja koji postavlja temelje za zdrav razvoj biljaka.
Klimatski i svjetlosni uvjeti također su presudni za celer, koji najviše voli hladniju klimu i stalnu, ravnomjernu opskrbu vodom. Za njegov rast neophodno je puno sunce, što znači najmanje šest do osam sati izravne sunčeve svjetlosti dnevno, što osigurava pravilan razvoj lišća i korijena, odnosno stabljike. Posebno je osjetljiv na ekstremne temperaturne oscilacije; rani proljetni mrazevi ili ljetni toplinski valovi mogu potaknuti prerano tjeranje u sjeme, što šteti kvaliteti uroda. Za optimalan razvoj najpovoljnija je temperatura između 15 i 21 Celzijevog stupnja.
Primjena plodoreda u uzgoju celera neophodna je za sprječavanje bolesti koje se prenose tlom i štetnika, kao što su pjegavost lišća celera ili nematode. Važno je ne saditi celer na području gdje su prethodnih godina rasle biljke iz porodice štitarki (Apiaceae), poput mrkve, pastrnjaka ili peršina. Izvrsni predusjevi mogu biti mahunarke, kao što su grah ili grašak, koje obogaćuju tlo dušikom, te žitarice. Svjesna izmjena usjeva ne samo da prekida ciklus patogena, već i doprinosi održavanju ravnoteže hranjiva u tlu.
Tajne sjetve i uzgoja presadnica
Zbog izuzetno duge vegetacijske sezone celera, sjeme se mora sijati rano, u zatvorenom prostoru, kako bi biljke imale dovoljno vremena ojačati prije presađivanja. Idealno vrijeme za sjetvu je kasna zima ili rano proljeće, obično od kraja veljače do sredine ožujka, otprilike 10-12 tjedana prije posljednjeg očekivanog proljetnog mraza. U umjerenom klimatskom pojasu izravna sjetva se ne preporučuje jer bi sporo i nesigurno nicanje te hladno tlo značajno usporili razvoj biljaka. Sjeme celera je sitno i sporo klija, što zahtijeva posebnu pažnju i strpljenje od strane vrtlara.
Za sjetvu koristite plitke posude za presadnice ili sandučiće napunjene kvalitetnim, rahlim supstratom za uzgoj presadnica. Budući da sjeme celera klija na svjetlu, sijemo ga na površinu supstrata i pokrivamo samo vrlo tankim slojem sitno prosijane zemlje ili vermikulita kako bi svjetlost mogla prodrijeti. Održavanje vlažnosti supstrata je ključno; najbolje je zalijevati finim raspršivačem kako bi se izbjeglo ispiranje sitnog sjemena mlazom vode. U početnom razdoblju pažljivo zalijevanje postavlja temelje za uspješno klijanje.
Za uspješno klijanje potrebna je stalna temperatura oko 20-24 Celzijeva stupnja i visoka vlažnost zraka, što se može osigurati pokrivanjem posuda prozirnim plastičnim poklopcem ili folijom. Proces klijanja može biti spor i dugotrajan, može potrajati i do dva do tri tjedna, stoga ne gubite strpljenje. Iznikle biljčice trebaju obilje, ali ne izravne sunčeve svjetlosti i nešto hladnije okruženje kako bi se razvile u snažne, zdepaste presadnice i ne bi se izdužile.
Kaljenje presadnica prije sadnje ključan je proces koji priprema mlade biljke za vanjske uvjete. Tijekom kaljenja, koje obično traje 7-14 dana, presadnice postupno privikavamo na vanjske uvjete: svaki dan provode više vremena vani, izložene suncu, vjetru i temperaturnim oscilacijama. Istovremeno treba smanjiti i količinu zalijevanja. Ovaj proces jača biljna tkiva, smanjuje stres od presađivanja i minimizira rizik od kasnijeg tjeranja u sjeme, što je jedna od najvećih prepreka u uzgoju celera.
Presađivanje i njega biljaka tijekom vegetacijske sezone
Optimalno vrijeme za presađivanje presadnica dolazi nakon posljednjih proljetnih mrazeva, kada se tlo već dovoljno zagrijalo, a biljčice su razvile 3-4 prava lista. Osiguravanje odgovarajućeg razmaka ključno je za razvoj biljaka; korijenasti celer zahtijeva više prostora, obično se sadi na razmak od 40×40 cm, dok je za celer stablaš dovoljan razmak od 30×30 cm između redova i biljaka. Prilikom presađivanja pazite da presadnice posadite na istu dubinu na kojoj su bile u posudi za uzgoj, izbjegavajući prekrivanje srca biljke zemljom, što bi moglo dovesti do propadanja biljke.
Potreba celera za vodom izuzetno je visoka, stoga tlo treba održavati ravnomjerno vlažnim tijekom cijele vegetacijske sezone, ali treba izbjegavati stajaću vodu. Redovito i obilno zalijevanje, osobito u sušnim razdobljima, neophodno je za kvalitetan urod; zbog nedostatka vode celer stablaš postaje vlaknast i žilav, a korijen korijenastog celera šupalj. Budući da je biljka zahtjevna po pitanju hranjiva, tijekom vegetacije preporučuje se zalijevanje uravnoteženim tekućim gnojivom svaka 2-3 tjedna kako bi se osigurao stalan i snažan rast.
Malčiranje, odnosno pokrivanje tla, može značajno doprinijeti uspjehu uzgoja celera. Organski malč, poput slame, pokošene trave ili komposta, rasprostranjen oko baze biljaka, pomaže u zadržavanju vlage u tlu, sprječava rast korova i održava tlo hladnim tijekom vrućih ljetnih dana. Korov uklanjajte redovito, ali pažljivo, ručno, jer je korijenov sustav celera plitak i okopavanje ga može lako oštetiti. Održavanje područja bez korova osigurava da biljka može iskoristiti svu dostupnu vodu i hranjiva.
Pojedine vrste celera imaju i posebne potrebe za njegom. Kod celera stablaša, za postizanje ljepših, nježnijih i manje gorkih stabljika, možemo primijeniti tehniku bijeljenja. To znači da nekoliko tjedana prije berbe stabljike biljke omotamo crnom folijom, kartonom ili ih zagrnemo zemljom kako bismo ih zaštitili od sunčeve svjetlosti. Kod korijenastog celera, krajem ljeta preporučuje se ukloniti donje, vanjske listove, čime se potiče rast korijena i pravilna koncentracija hranjiva u urodu.
Metode razmnožavanja i berba
Primarna i u uzgoju najraširenija metoda razmnožavanja celera je generativna, odnosno iz sjemena. Celer je dvogodišnja biljka, što znači da u prvoj godini razvija jestive dijelove (korijen, stabljike, lišće), a tek u drugoj godini stvara cvjetnu stabljiku i sjeme. Za sakupljanje sjemena potrebno je najljepše i najzdravije biljke prezimiti, što se može učiniti na mjestu, s debelim pokrovom za sorte osjetljivije na mraz, ili skladištenjem korijena na mjestu bez mraza, hladnom, poput podruma. U proljeće posađene biljke razvit će visoki cvat s kojeg se krajem ljeta mogu sakupljati zrela sjemena.
Iako je manje poznata i ne koristi se u komercijalnom uzgoju, postoji i vegetativna metoda razmnožavanja celera, koja se može isprobati kao zanimljivost u kuhinji. Bazu kupljenog ili ubranog celera stablaša, odrezivanjem komada od otprilike 2-3 centimetra, možemo staviti u plitku posudu s vodom. U roku od nekoliko dana iz središta će početi rasti novi, svježi izdanci i korijeni iz kojih možemo dobiti svježe lišće koje se koristi kao celer listaš. Ova metoda više služi za spektakularno prikazivanje regenerativne sposobnosti biljke; neće razviti punovrijednu stabljiku ili korijen, ali može osigurati svježe začinsko bilje na prozorskoj dasci.
Vrijeme i način berbe ovise o uzgajanoj vrsti celera. Celer stablaš možemo početi brati kada stabljike dosegnu odgovarajuću debljinu; možemo brati pojedinačne vanjske stabljike ili cijelu biljku odjednom izvlačenjem iz zemlje. Berba korijenastog celera obavlja se kada korijen dosegne željeni promjer, obično 8-10 centimetara, ali u svakom slučaju prije prvih jačih jesenskih mrazeva. S celera listaša možemo tijekom cijele vegetacijske sezone kontinuirano brati svježe lišće, što potiče rast novih izdanaka.
Pravilno skladištenje nakon berbe ključno je za očuvanje svježine celera. Celer stablaš ostaje svjež nekoliko tjedana u ladici za povrće u hladnjaku, eventualno s bazom uronjenom u malo vode. Korijenasti celer se izvrsno skladišti; nakon uklanjanja lišća i korijena, može se čuvati mjesecima u hladnom, vlažnom podrumu ili u donjoj ladici hladnjaka bez gubitka kvalitete. I celer stablaš i korijenasti celer dobro podnose zamrzavanje, pa ih narezane i blanširane možemo sačuvati za zimske mjesece.
