Kousa drijen, znanstvenog naziva Cornus kousa, je grm ili manje stablo podrijetlom iz istočne Azije, koje ima fascinantnu ukrasnu vrijednost te svojim zvjezdastim cvjetovima i jestivim plodovima nalik malinama može biti poseban ukras svakog vrta. Međutim, kako bismo se iz godine u godinu divili njegovoj jedinstvenoj ljepoti, neophodna je stručna priprema za prezimljavanje, osobito kod mlađih primjeraka. Uspješno prezimljavanje ne samo da osigurava opstanak biljke, već i postavlja temelje za obilnu cvatnju i zdrav razvoj u sljedećoj sezoni. Dok stariji, dobro ukorijenjeni grmovi već posjeduju značajnu otpornost na mraz, mladi, svježe posađeni kousa drijenovi zahtijevaju pojačanu pažnju i zaštitu tijekom prvih nekoliko oštrih zima.
Temelji uspješnog prezimljavanja moraju se postaviti već pri sadnji biljke odabirom odgovarajućeg mjesta. Kousa drijen preferira položaj zaštićen od vjetra, sunčan ili polusjenovit, gdje zimski, mrazni vjetrovi ne mogu isušiti njegove izbojke i pupoljke. Treba izbjegavati previše izložena, vjetrovita mjesta, jer desikacija uzrokovana zimskim vjetrom, odnosno isušivanje tkiva, može prouzročiti ozbiljniju štetu od samog mraza. Mikroklima stvorena uz južni zid ili u zaklonu većih zimzelenih biljaka može osigurati idealne uvjete za biljku. Ovo svjesno planiranje dugoročno se isplati i rezultira otpornijom i zdravijom biljkom.
Kvaliteta i struktura tla također su ključni čimbenici u pogledu zimske otpornosti. Kousa drijen voli dobro drenirana, blago kisela tla bogata hranjivim tvarima. Stagnirajuća voda, osobito u zimskim mjesecima, može dovesti do truljenja korijena, što može uzrokovati propadanje biljke, stoga teška, glinasta tla treba obavezno poboljšati prije sadnje dodavanjem organskih tvari poput zrelog komposta ili borove kore. Zdrav, opsežan korijenov sustav najvažniji je organ biljke za apsorpciju hranjivih tvari i vode, a taj sustav također osigurava otpornost na nepogode zime.
Jesenski zadaci njege
U jesenskom razdoblju promjena rutine njege ključna je za pripremu biljke za zimu. Ljetno, redovito zalijevanje treba smanjiti s padom temperature, no prije nastupa mrazeva izuzetno je važno jedno posljednje, temeljito i duboko zalijevanje. Ova obilna doza vode napunit će tkiva biljke i okolno tlo vlagom, što pomaže u sprječavanju zimskog isušivanja, kada korijenje više ne može crpiti vodu iz smrznutog tla. Ovaj je korak posebno važan kod zimzelenih i poluzimzelenih sorti, koje isparavaju vodu kroz svoje lišće i tijekom zimskih mjeseci.
Vrijeme prihrane također je kritična točka. Od kasnog ljeta treba izbjegavati upotrebu gnojiva s visokim udjelom dušika, jer ona potiču rast novih, nježnih izbojaka koji su izuzetno osjetljivi na mraz i lako smrznu. Umjesto toga, u ranu jesen vrijedi primijeniti pripravak s niskim udjelom dušika i visokim udjelom kalija. Kalij, naime, povećava čvrstoću staničnih stijenki, poboljšava otpornost biljke na mraz i opću otpornost, pomažući joj da preživi stresno zimsko razdoblje.
Iako je značajnije orezivanje kousa drijena bolje planirati za kasnu zimu ili rano proljeće, nakon što prođe opasnost od mraza, jesensko sanitarno orezivanje ipak može biti opravdano. Tijekom njega uklonite sve odumrle, oštećene ili bolesne grane, jer ti dijelovi predstavljaju potencijalna ulazna vrata za patogene tijekom razdoblja mirovanja. Ovaj zahvat ne samo da štiti zdravlje biljke, već i poboljšava prozračivanje krošnje, što smanjuje rizik od gljivičnih bolesti sljedećeg proljeća.
Zaštita mladih i biljaka u posudama
Mladi kousa drijenovi, svježe posađeni u vrt, zahtijevajú posebnu pažnju i zaštitu tijekom prvih nekoliko zima. Budući da njihov korijenov sustav još nije prodro dovoljno duboko, a kora im je tanka, mnogo su osjetljiviji na ekstremne zimske uvjete od starijih primjeraka koji su na svom mjestu već nekoliko godina. Njihovo deblo vrijedi omotati jutom ili posebnom trakom za njegu drveća kako bi se zaštitilo od pucanja kore uzrokovanog zimskim suncem i oštećenja od mraza. Postavljanje jednostavne vjetrobranske barijere od kolaca i mreže za zasjenjivanje učinkovito štiti mlade izbojke od isušujućih zimskih vjetrova.
Prezimljavanje kousa drijenova uzgojenih u posudama zahtijeva još veću pažnju, jer je njihov korijenov sustav mnogo više izložen opasnosti od smrzavanja nego kod biljaka posađenih u tlu. Najbolje rješenje je premjestiti biljku zajedno s posudom na mjesto bez mraza, ali hladno, poput negrijane garaže, podruma ili zaštićene verande. Ako biljka mora prezimiti na otvorenom, posudu treba temeljito izolirati folijom s mjehurićima ili jutom, zatim površinu tla pokriti debelim slojem malča i, ako je moguće, postaviti je uz zaštićeni zid zajedno s drugim biljkama u posudama.
Zaštita malčiranjem jedna je od najučinkovitijih tehnika prezimljavanja kako za biljke u tlu, tako i za one u posudama. Sloj organskog malča debljine 10-15 centimetara, poput sječke, borove kore, lišća ili slame, položen oko baze biljke, djeluje kao izvrstan toplinski izolator. Ovaj sloj ublažava temperaturne oscilacije tla, sprječava duboko smrzavanje, pomaže u očuvanju vlage u tlu i štiti korijenov vrat od ekstremne hladnoće. Malč se u proljeće polako razgrađuje, obogaćujući tlo vrijednim hranjivim tvarima.
Proljetni zadaci i procjena zimskih oštećenja
S dolaskom proljeća, kada prođe opasnost od jakih mrazeva, vrijeme je za uklanjanje zimskih zaštitnih pokrivača. Važno je to ne učiniti prerano, ali ni predugo odgađati, jer se ispod pokrivača može nakupiti vlaga, što pogoduje razvoju gljivičnih bolesti i može spriječiti pojavu novih izbojaka. Najbolje je zaštitu uklanjati postupno, navikavajući biljku na promjenjive uvjete. Prije nego što kousa drijen potpuno oslobodite zimskog pokrivača, uvijek provjerite dugoročnu vremensku prognozu.
Nakon uklanjanja zimske zaštite potrebno je temeljito procijeniti moguća oštećenja od mraza. Pregledajte grane biljke; lomljivi, suhi dijelovi grana koji pucaju pri savijanju vjerojatno su smrzli. Promjena boje, ljuštenje kore ili nedostatak pupova također mogu biti znakovi oštećenja. Pomoću takozvanog “testa grebanjem” lako se možete uvjeriti u stanje grane: oštrim nožem pažljivo zagrebite malu površinu na kori, i ako ispod pronađete zeleno, vlažno tkivo, grana je živa, dok smeđi, suhi unutarnji dio ukazuje na odumiranje.
Nakon što ste identificirali i čistim, oštrim škarama odrezali odumrle i oštećene grane sve do zdravih dijelova, možete započeti s proljetnom pripremom biljke. Istovremeno s pupanjem nastavite s redovitim zalijevanjem kako biste osigurali odgovarajuću vlagu za rast. Primjena uravnoteženog, sporo otpuštajućeg gnojiva u proljeće opskrbit će kousa drijen hranjivim tvarima potrebnim za intenzivan razvoj na početku sezone. Ne zaboravite, dosljedna, cjelogodišnja njega ključ je zdravog i otpornog kousa drijena koji iz godine u godinu obilno cvjeta.