Artičoka, ova biljka slična čičku, čije mesnate cvjetne glavice konzumiramo, potječe iz mediteranske regije, stoga ne iznenađuje što zimski mrazevi u našoj klimi za nju predstavljaju ozbiljan izazov. Iako je mnogi uzgajaju kao jednogodišnju biljku, uz odgovarajuće tehnike prezimljavanja može se uzgajati i kao trajnica, što u narednim godinama rezultira znatno snažnijim rastom i obilnijim urodom. Ključ uspješnog prezimljavanja je zaštita dijelova biljke osjetljivih na mraz, posebice podanka, od dugotrajnih i dubokih mrazeva. Pažljive pripreme i odabir prave metode omogućuju nam da iz godine u godinu uživamo u jedinstvenom okusu ovog posebnog povrća iz vlastitog vrta.
Osjetljivost biljke na mraz ne pogađa jednako sve njezine dijelove; dok listovi mogu biti oštećeni već pri prvim jačim noćnim mrazevima ispod −2 Celzijeva stupnja, srce biljke, podanak (kruna) smješten u razini tla, nešto je otporniji. Kritična temperaturna granica za podanak kreće se otprilike između −5 i −7 Celzijevih stupnjeva, ako je tlo suho i mraz traje samo kratko. Problem nastaje kada temperatura trajno padne ispod te granice ili ako je mraz popraćen vlažnim, natopljenim tlom, što može dovesti do truljenja korijena i potpunog uništenja biljke.
Prezimljavanje je izuzetno korisno i s gospodarskog i s vrtlarskog stajališta, jer prezimjela, starija biljka u proljeće s porastom temperature kreće u rast s puno više energije i razvijenijim korijenovim sustavom. To znači da ranije i obilnije cvjeta od mlade biljke posijane iz sjemena u proljeće ili posađene kao presadnica, koja se u prvoj godini mora usredotočiti na razvoj korijenovog sustava i lišća. Dobro njegovana biljka artičoke može rađati 3 do 5 godina, svake godine sve obilnije nagrađujući vrtlarov trud. Stvaranje višegodišnjeg nasada stoga ovisi o uspješnosti prezimljavanja.
U klimatskim uvjetima Karpatskog bazena u osnovi možemo birati između dvije glavne strategije za prezimljavanje artičoke, čija učinkovitost ovisi o jačini zime i lokalnoj mikroklimi. Prva i jednostavnija metoda je ostavljanje biljke na mjestu i njezina temeljita zaštita debelim slojem pokrivača od mraza, što može dobro funkcionirati u blažim zimama i na zaštićenim položajima. Drugi, sigurniji, ali zahtjevniji postupak je jesensko iskopavanje biljke i njezino skladištenje na hladnom mjestu bez mraza, primjerice u podrumu ili garaži, do proljeća, što je u područjima s oštrijim zimama neophodno za preživljavanje.
Priprema za zimu: priprema biljke
Vrijeme pripreme za prezimljavanje ključno je za uspjeh i ne treba ga žuriti. Najbolje je pričekati prve slabe mrazeve, koji obično stižu krajem listopada ili početkom studenog, jer ti početni hladni udari daju biljci signal da se pripremi za razdoblje mirovanja. Taj proces, nazvan kaljenje, pomaže biljci da zgusne stanične sokove, što povećava njezinu otpornost na mraz. Prerano pokrivanje ili iskopavanje može poremetiti ovaj prirodni proces, a nepripremljena biljka postaje mnogo osjetljivija na zimski stres.
Više članaka na ovu temu
Prije nego što započnemo s pokrivanjem ili vađenjem, potrebno je orezati lišće artičoke, što je važan i neophodan korak. Sve listove i stabljike odrežite na visinu od otprilike 20-30 centimetara iznad tla oštrim škarama ili nožem. To je potrebno kako bi se smanjila površina isparavanja, spriječio nepotreban gubitak vode i spriječilo da truleći dijelovi biljke uzrokuju bolesti ispod zimskog pokrivača. Odrezani batrljci također pomažu u zadržavanju izolacijskog pokrovnog materijala.
Nakon rezidbe, posvetite vrijeme temeljitom pregledu biljke, posebno oko korijenovog vrata i na preostalim ostacima stabljika. Potražite znakove štetnika, poput lisnih uši ili puževa, ili njihovih jajašaca, te obratite pozornost na moguće simptome gljivičnih bolesti, poput sive plijesni ili pepelnice. Uklonite sve zaražene ili bolesne dijelove, jer je zimsko, vlažno i bezračno okruženje idealno za razmnožavanje patogena, što može dovesti do propadanja biljke tijekom razdoblja mirovanja.
U posljednjim tjednima prije prezimljavanja, upravljanje gnojidbom i navodnjavanjem također je ključno. Od početka rujna više ne gnojite biljku gnojivima bogatim dušikom, jer ona potiču stvaranje novih, nježnih izdanaka koji su izuzetno osjetljivi na mraz i lako smrznu. Umjesto toga, primjena gnojiva bogatijeg kalijem krajem kolovoza može pomoći u jačanju tkiva i povećanju otpornosti na zimu. Postupno smanjujte i navodnjavanje kako tlo ne bi bilo previše vlažno prije nastupa mrazeva, čime se izbjegava opasnost od truljenja korijena.
Metode prezimljavanja na otvorenom
Prezimljavanje na otvorenom najjednostavnija je metoda, koja može biti uspješna osobito u blažim i kišovitijim zapadnim i južnim dijelovima Karpatskog bazena, kao i u zaštićenim gradskim mikroklimama. Suština tehnike je zaštita podanka biljke i okolnog tla debelim izolacijskim slojem, takozvanim malčem, od dubokih i dugotrajnih mrazeva. Ovaj sloj usporava hlađenje tla, sprječava nagle promjene temperature i štiti krunu od oštećenja stanica uzrokovanih mrazom. Ključ uspjeha je odabir pokrovnog materijala odgovarajuće debljine i kvalitete.
Više članaka na ovu temu
Za pokrivanje je izvrsno prikladno nekoliko vrsta organskog materijala, ali najbolje je odabrati prozračne, rahle materijale koji se teško zbijaju i sporo razgrađuju. To su, primjerice, suho lišće (osobito hrastovo i bukovo), slama, borova kora, drvna sječka ili čak kompostirana piljevina. Izbjegavajte materijale koji se lako zbijaju i skloni su truljenju, poput pokošene trave. Debljina sloja malča trebala bi biti najmanje 30-40 centimetara, ali u oštrijim krajevima može doseći i 50 centimetara kako bi se osigurala odgovarajuća izolacija i tijekom najvećih hladnoća.
Malčiranje treba obaviti nakon rezidbe biljke, prije nastupa prvih jačih mrazeva, kada se površina tla već počinje malo stvrdnjavati. Materijal nagomilajte oko korijenovog vrata biljke u obliku stošca ili humka, tako da u potpunosti pokrije i odrezane batrljke stabljika te se prostire u krugu od najmanje 30-40 centimetara oko vrata. Važno je da tlo prije malčiranja ne bude previše vlažno i da je drenaža oko vrata odgovarajuća, jer stajaća voda ispod pokrivača može uzrokovati truljenje krune.
Za još sigurniju zaštitu, osobito u hladnijim i vjetrovitijim dijelovima zemlje, sloj organskog malča možemo nadopuniti dodatnim zaštitnim elementima. Na hrpu lišća ili slame možemo staviti sloj geotekstila, jutenu vreću ili čak veću plastičnu kantu s rupama ili drvenu kutiju, koju pričvrstimo teretom. Ovaj vanjski sloj štiti izolacijski materijal od otpuhivanja vjetrom i smanjuje prodor zimskih oborina, čime korijen biljke ostaje suši, što značajno povećava šanse za preživljavanje tijekom jakih mrazeva.
Iskopavanje biljaka i njihovo skladištenje na mjestu bez mraza
Ova metoda predstavlja najsigurnije rješenje za prezimljavanje artičoke na područjima gdje zimska temperatura redovito i trajno pada ispod −10 Celzijevih stupnjeva i gdje debeli snježni pokrivač nije zajamčen svake godine. Iako zahtijeva više rada i pažnje od pokrivanja na otvorenom, vađenje biljke i njezino skladištenje u kontroliranim uvjetima osigurava gotovo stopostotno preživljavanje. Na taj način možemo sačuvati busene posebno vrijednih i provjerenih sorti i sljedećeg proljeća započeti sezonu sa snažnom i vitalnom biljkom.
Optimalno vrijeme za iskopavanje biljke, slično metodi pokrivanja, je nakon prvih slabih mrazeva, ali prije nego što se tlo dublje smrzne. Pomoću vila za kopanje pažljivo, na udaljenosti od najmanje 20-25 centimetara od busena, počnite rahliti zemlju kako biste što manje oštetili mesnate korijene. Pokušajte izvaditi što veći i cjelovitiji grumen zemlje zajedno s biljkom. Nakon vađenja, pažljivo otresite višak rahle zemlje s korijena, ali ih nemojte potpuno oprati.
Priprema iskopanih busena za skladištenje sastoji se od nekoliko koraka. Ako to već niste učinili, odrežite lišće otprilike 10-15 centimetara iznad podanka. Eventualno oštećene ili preduge dijelove korijena očistite oštrim nožem ili škarama. Nakon toga, ostavite grumen zemlje da se malo prosuši dan-dva na prozračnom, ali bezmraznom mjestu, primjerice u šupi. Ovaj proces sušenja pomaže u sprječavanju gljivičnih infekcija i truljenja tijekom mjeseci skladištenja.
Za skladištenje odaberite tamnu, hladnu i bezmraznu prostoriju, poput podruma, negrijane garaže ili smočnice, gdje se temperatura idealno kreće između 2 i 8 Celzijevih stupnjeva. Busene stavite u drvenu kutiju, plastičnu gajbu ili čak u veću kantu, a prostor između korijena i vrh busena prekrijte blago vlažnim medijem, poput treseta, pijeska ili piljevine. Svrha medija je spriječiti potpuno isušivanje korijena, ali ne smije biti previše vlažan. Tijekom skladištenja provjeravajte busene jednom mjesečno i po potrebi lagano poprskajte skladišni medij vodom.
