Celer, znanstvenog naziva Apium graveolens, jedno je od onih povrća kod kojeg su svjetlosni uvjeti od iznimne važnosti za postizanje obilnog i kvalitetnog uroda. Fotosintetska aktivnost biljke, snaga rasta i, u konačnici, veličina i okus ubranog gomolja ili stabljike u izravnoj su vezi s količinom i kvalitetom dostupne svjetlosti. Preduvjet za uspješan uzgoj celera stoga je temeljito poznavanje specifičnih potreba biljke za svjetlom i osiguravanje optimalnih uvjeta tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja. U nedostatku tog znanja, razvoj biljaka može postati usporen, stabljike mogu postati tanke i slabe, a gomolji mogu ostati nerazvijeni, što značajno smanjuje isplativost uzgoja i kuhinjsku iskoristivost. Osiguravanje odgovarajuće količine svjetlosti već u fazi uzgoja presadnica ključno je za utemeljenje kasnijeg stabilnog i snažnog usjeva.
U fiziološkim procesima celera, svjetlost kao izvor energije igra središnju ulogu, jer omogućuje fotosintezu, temelj biljnog života. Tijekom ovog složenog biokemijskog procesa, biljka pomoću klorofila u svojim listovima pretvara energiju sunčeve svjetlosti u kemijsku energiju, koju pohranjuje u obliku šećera. Ta energija hrani rast svih dijelova biljke, uključujući mesnate, hrskave peteljke celera stabljikaša i hranjiv, okrugli korijenski gomolj celera korjenaša. Bez odgovarajuće količine i kvalitete svjetlosti, brzina fotosinteze se usporava, što dovodi do nedovoljne proizvodnje energije, čime biljka nije u stanju proizvesti dovoljno biomase za razvoj tržišno isplativog uroda.
Svjetlost ne samo da osigurava energiju potrebnu za rast, već regulira i razvojni ciklus biljke kroz fenomen fotoperiodizma. Celer pripada biljkama dugog dana, što znači da njegovo cvjetanje, odnosno izbijanje u sjeme, potiče povećanje duljine dnevnog svjetla. S gledišta uzgoja povrća, ovaj je proces nepoželjan, jer razvoj cvata oduzima energiju rastu gomolja ili stabljike, a biljni dijelovi postaju nejestivi i drvenasti. Pravovremena sjetva i sadnja stoga su ključne kako bi biljka dosegla vrhunac svog vegetativnog razvoja prije nego što dugi dani oko ljetnog solsticija potaknu prijelaz u generativnu fazu.
Spektralni sastav svjetlosti, odnosno omjer svjetlosnih zraka različitih valnih duljina, također je odlučujući za razvoj celera. Plava svjetlost (kraće valne duljine) prvenstveno potiče vegetativni razvoj, kompaktan, zdepast rast, formiranje snažnih, tamnozelenih listova i debelih stabljika, što je posebno važno tijekom uzgoja presadnica. Nasuprot tome, crvena i daleko crvena svjetlost (duže valne duljine) reguliraju izduživanje stabljike i pokretanje procesa cvjetanja. Prirodna sunčeva svjetlost osigurava cijeli spektar, stoga su uvjeti u uzgoju na otvorenom najoptimalniji, dok je kod umjetnog osvjetljenja potrebno težiti korištenju izvora svjetlosti punog spektra za skladan rast.
Potrebe za svjetlom u različitim fazama razvoja
Život celera započinje sjetvom sjemena, i već u ovoj ranoj fazi svjetlost igra ulogu, iako nije nužno potrebna za klijanje. Klijanje sjemena celera prvenstveno potiču odgovarajuća temperatura i stalna vlaga, no čim se kotiledoni pojave na površini tla, svjetlost odmah postaje kritičan faktor. Mlade presadnice iznimno su zahtjevne za svjetlom; u nedostatku dovoljno svjetlosti, presadnice se izdužuju, stanjuju i slabe, što je fenomen koji nazivamo etiolacija. Takve su presadnice mnogo osjetljivije na bolesti i stres pri presađivanju, stoga je kod uzgoja presadnica u zatvorenom prostoru ključno osigurati 14-16 sati dnevnog, intenzivnog umjetnog osvjetljenja.
Tijekom razdoblja uzgoja presadnica, cilj je proizvesti snažne, zdepaste biljke s dobro razvijenim korijenovim sustavom i lišćem, koje će se moći uspješno prilagoditi uvjetima na otvorenom. Za postizanje toga, ključna je stalna i intenzivna opskrba svjetlom, koja sprječava spomenuto izduživanje i potiče odgovarajuću proizvodnju klorofila. Stabljike presadnica uzgojenih u uvjetima slabog osvjetljenja su slabe, listovi su im žućkasti, a njihovo ukorjenjivanje nakon presađivanja je upitno. U tjednima prije presađivanja važno je “kaliti” presadnice, što uključuje postupno privikavanje biljaka na vanjsku, nefiltriranu sunčevu svjetlost, čime se smanjuje šok od presađivanja i pripremaju ih za intenzivne svjetlosne uvjete na njihovom stalnom mjestu.
Nakon presađivanja na otvoreno, celeru je potreban puni sunčev sjaj tijekom ostatka vegetacijske sezone kako bi se postigao maksimalan urod. “Puni sunčev sjaj” u praksi znači najmanje 6-8 sati izravne, nefiltrirane sunčeve svjetlosti dnevno, što je neophodno za razvoj bujnog lišća i velikog gomolja ili debelih stabljika. Rast celera posađenog na sjenovitim ili polusjenovitim mjestima usporava se, biljke ostaju zakržljale, a urod zaostaje i u veličini i u kvaliteti u usporedbi s biljkama uzgojenim u optimalnim uvjetima. Sjenčanje od strane susjednih, viših biljaka ili zgrada također može negativno utjecati na razvoj, stoga je to potrebno uzeti u obzir pri odabiru mjesta sadnje.
Zanimljivo je da u uzgoju celera postoji postupak, etioliranje (bijeljenje), tijekom kojeg se namjerno uskraćuje svjetlost dijelu biljke. Ova se tehnika prvenstveno koristi kod celera stabljikaša, gdje se rastuće stabljike prekrivaju 2-3 tjedna prije berbe, na primjer, crnom folijom, kartonom ili nagrtanjem zemlje. Zbog nedostatka svjetlosti, u stabljikama se zaustavlja proizvodnja klorofila, pa one postaju blijedozelene ili žućkastobijele, tekstura im je nježnija, a okus blaži i manje gorak. Ova praksa dobro ilustrira kako se svjesno reguliranje svjetlosti može koristiti ne samo za poticanje rasta, već i za fino podešavanje kvalitete i užitne vrijednosti uroda tijekom procesa uzgoja.
Optimizacija svjetlosnih uvjeta tijekom uzgoja
Prvi i najvažniji korak u zadovoljavanju potreba celera za svjetlom je pažljiv odabir odgovarajućeg mjesta za sadnju. Dio vrta koji je veći dio dana, posebno u podnevnim satima, neometano izložen sunčevoj svjetlosti, treba rezervirati za celer. Na sjevernoj hemisferi to obično znači područje okrenuto prema jugu, udaljeno od visokog drveća, zgrada ili gustih živica koje mogu bacati značajnu sjenu na povrtnjak. Prije nego što se odredi konačno mjesto, preporučljivo je promatrati područje nekoliko puta tijekom dana kako bi se procijenilo trajanje i intenzitet osunčanosti u različitim dijelovima dana, čime se celeru osigurava potrebna količina svjetlosti za rast.
Uspostavljanje odgovarajućeg razmaka među biljkama još je jedan kritičan faktor koji izravno utječe na količinu svjetlosti koju prima svaka pojedina biljka. Ako se celer sadi pregusto, biljke se brzo dodiruju, a veći, gornji listovi zasjenjuju donje, kao i susjedne biljke. Ova konkurencija za svjetlost dovodi do slabijih, izduženih biljaka i manjeg uroda, jer zasjenjeni listovi ne mogu učinkovito fotosintetizirati. Pridržavanje preporučenog razmaka u redu i između redova (koji se može razlikovati ovisno o vrsti celera) osigurava da svaka biljka dobije dovoljno sunčeve svjetlosti za skladan razvoj, a uz to, bolja cirkulacija zraka smanjuje rizik od gljivičnih bolesti.
U fazi uzgoja presadnica, kada prirodni svjetlosni uvjeti još nisu optimalni (na primjer, u rano proljeće), primjena umjetnog osvjetljenja neizbježna je za proizvodnju kvalitetnih presadnica. Korištenjem modernih LED rasvjetnih tijela za biljke ili ranije raširenih T5 fluorescentnih cijevi može se osigurati potrebna količina i spektar svjetlosti. LED svjetiljke punog spektra posebno su učinkovite jer oponašaju prirodnu sunčevu svjetlost i s odgovarajućim omjerom plave i crvene svjetlosti potiču i kompaktan rast i fotosintetsku aktivnost. Važno je postaviti svjetiljke na odgovarajuću visinu iznad biljaka i postaviti ciklus osvjetljenja od 14-16 sati dnevno pomoću tajmera za optimalne rezultate.
Iako je celer u osnovi biljka koja voli sunce, u iznimno vrućim i suhim klimatskim uvjetima, prekomjerna sunčeva radijacija i popratna vrućina mogu uzrokovati stres za biljku. U takvim slučajevima, blago zasjenjivanje tijekom najtoplijih podnevnih sati može biti korisno za zaštitu biljaka. Korištenje mreže za zasjenjivanje s 30-40% propusnosti svjetlosti može pomoći u sprječavanju opeklina na listovima i smanjiti isparavanje, čime biljka bolje zadržava vodu. Ova tehnika uspostavlja ravnotežu između obilne svjetlosti potrebne za rast i štetnog, prekomjernog toplinskog opterećenja, osiguravajući kontinuirani razvoj biljke čak i u izazovnim vremenskim uvjetima.
Posljedice neodgovarajućih svjetlosnih uvjeta i njihovo rješavanje
Najuočljiviji i najčešći znak nedovoljne opskrbe svjetlom kod celera je etiolacija, odnosno izduživanje i blijeđenje biljke. U nedostatku svjetlosti, biljka očajnički pokušava rasti prema najbližem izvoru svjetlosti, što rezultira abnormalno dugim, tankim i slabim stabljikama. Istovremeno, boja lišća postaje blijedozelena ili žućkasta (kloroza), jer je za proizvodnju klorofila neophodna odgovarajuća količina svjetlosti. Takve “izdužene” biljke nisu samo estetski nepovoljne, već su i mnogo osjetljivije, a u slučaju celera korjenaša, podzemni dio, gomolj, ne može se pravilno razviti, što može dovesti i do potpunog gubitka uroda.
Iako celer voli sunce, previše jaka, pržeća sunčeva svjetlost, pogotovo u kombinaciji s visokim temperaturama, također može oštetiti biljku. Najčešći simptom je opeklina od sunca, koja se pojavljuje u obliku bijelih ili smeđih, odumrlih mrlja na lišću, smanjujući fotosintetsku površinu. Osim toga, biljka može početi venuti u najtoplijem dijelu dana čak i uz dovoljnu vlažnost tla, jer brzina isparavanja premašuje brzinu unosa vode; biljka se time brani od pregrijavanja. Pod utjecajem trajnog stresa od topline i svjetlosti, tkiva celera stabljikaša mogu postati vlaknasta i žilava, značajno narušavajući kvalitetu.
Postoji nekoliko mogućnosti za rješavanje problema uzrokovanih nedostatkom svjetlosti, iako je prevencija uvijek učinkovitija. Ako je problem prevelika gustoća, prorjeđivanjem biljaka može se osigurati više svjetlosti pojedinim biljkama. Na sjenovitom mjestu, upotreba reflektirajućih malčeva (na primjer, aluminijske folije prekrivene slamom) može donekle poboljšati situaciju usmjeravanjem svjetlosti na donju stranu lišća. Protiv prekomjerne sunčeve svjetlosti, već spomenute mreže za zasjenjivanje pružaju učinkovitu zaštitu. Međutim, najsigurnije rješenje je prevencija, odnosno pažljiv odabir mjesta sadnje i osiguravanje odgovarajućeg razmaka već na početku uzgoja.
Zaključno, može se reći da je svjetlost jedan od najkritičnijih okolišnih čimbenika u uzgoju celera, koji temeljno određuje količinu i kvalitetu uroda. Uspješan vrtlar svjestan je promjena u potrebama celera za svjetlom tijekom životnog ciklusa biljke, od intenzivnih potreba klijavih biljaka za svjetlom, preko potrebe odraslih biljaka za punim suncem, pa sve do namjernog uskraćivanja svjetlosti tijekom etioliranja. Svjesno upravljanje svjetlosnim uvjetima, od odabira odgovarajućeg mjesta za sadnju i pravilnog razmaka do potrebnih intervencija, ključno je za postizanje obilnog, zdravog i visokokvalitetnog uroda celera, koji će se isplatiti za sav trud prilikom berbe.
