Hosta, poznata i kao funkija, jedna je od najomiljenijih i najsvestranijih vrtnih trajnica, koja se prvenstveno slavi zbog svog impresivnog lišća. Kao biljka podrijetlom iz Azije, savršeno se prilagodila umjerenim klimatskim uvjetima i postala je veliki favorit među ljubiteljima vrtlarstva diljem svijeta. Njezina popularnost ne duguje se samo dekorativnom izgledu, već i relativno niskim zahtjevima za održavanjem i sposobnosti da unese život u sjenovite, često neiskorištene dijelove vrta. Pravilnom njegom iz godine u godinu razvija sve bujnije i spektakularnije grmove, obogaćujući kompoziciju vrta svojom teksturom i bojom.
Izbor sorti hosta gotovo je neiscrpan, s tisućama registriranih hibrida, što omogućuje svakome da pronađe sortu koja najbolje odgovara njegovom vrtu i ukusu. Veličina listova varira od malih, nekoliko centimetara velikih minijatura do divova promjera većeg od jednog metra. Paleta boja listova proteže se od najrazličitijih nijansi zelene, preko duboko plavih i jarko žutih, do šarenih listova s bijelim ili kremastim rubovima ili prugama. Tekstura lista također može biti izuzetno raznolika; možemo pronaći sorte s glatkim, sjajnim, voštanim, naboranim ili valovitim listovima.
Prilikom odabira prave sorte ključno je uzeti u obzir uvjete u vrtu, osobito svjetlosne uvjete. Opće je pravilo da sorte s tamnijim, plavijim listovima zahtijevaju najdublju sjenu, jer sunčeva svjetlost može spaliti njihove listove i izblijediti njihovu posebnu boju. Nasuprot tome, hoste svjetlijih, žućkastih ili chartreuse nijansi općenito bolje podnose sunce i čak im može trebati malo filtrirane sunčeve svjetlosti ili jutarnjeg sunca da bi se pojačala njihova boja. Uvijek uzmite u obzir konačnu, odraslu veličinu biljke kako biste izbjegli kasnije pretrpavanje gredica.
Iako se hosta prvenstveno uzgaja zbog lišća, ne smijemo zaboraviti ni njezine cvjetove, koji se pojavljuju sredinom ljeta na stabljikama koje se uzdižu iznad lišća. Cvjetovi su zvonoliki ili trubasti, boja im varira od bijele do blijedo ljubičaste i dublje lavande, a kod mnogih sorti su ugodno mirisni. Ovi cvjetovi ne samo da dodaju estetsku vrijednost vrtu, već i privlače oprašivače, poput pčela i bumbara, dodatno povećavajući ekološku raznolikost vrta.
Idealno mjesto sadnje i priprema tla
Idealno mjesto za hoste je kutak vrta u polusjeni ili punoj sjeni. Većina sorti preferira filtriranu svjetlost, koju osigurava krošnja visokog drveća ili sjena zgrada. Posebno je važno zaštititi ih od pržećeg poslijepodnevnog sunca, koje može uzrokovati ružne smeđe mrlje na listovima i oslabiti opće zdravlje biljke. Međutim, nekoliko sati slabijeg jutarnjeg sunca općenito im je korisno, osobito za šarenolisne sorte, jer pomaže u isticanju živosti njihovih boja.
Drugi ključ uspješnog uzgoja hosta je odgovarajuće tlo. Ove biljke najviše vole tlo bogato hranjivim tvarima, humusno, dobro drenirano, ali istovremeno stalno blago vlažno. Prije sadnje preporučljivo je temeljito poboljšati tlo organskim materijalom, poput zrelog komposta, stajskog gnoja ili lisnjače. Ovi materijali ne samo da osiguravaju potrebne hranjive tvari, već i poboljšavaju strukturu tla i njegovu sposobnost zadržavanja vode, što je neophodno za zdrav razvoj hosta.
pH i drenaža tla također su ključni čimbenici. Hoste najbolje uspijevaju u blago kiselom do neutralnom tlu (s pH vrijednošću od oko 6.0 do 7.5). Iako vole vlagu, izrazito su osjetljive na stajaću vodu, “mokre noge”, jer to može dovesti do truljenja korijena. Ako je tlo u vašem vrtu glinasto i teško, apsolutno je nužno poboljšati drenažu miješanjem pijeska, sitnog šljunka ili perlita kako bi višak vode mogao lako otjecati iz zone korijena.
Prilikom sadnje iskopajte rupu koja je barem dvostruko šira od korijenove bale biljke, ali ne nužno i dublja. Postavite biljku u rupu tako da kruna – dio iz kojeg izbijaju listovi – bude u ravnini s površinom tla ili malo iznad nje. Vratite poboljšanu zemlju, nježno je utisnite oko biljke kako ne bi ostali zračni džepovi, a zatim temeljito zalijte. Nakon sadnje, rasprostrite sloj malča (poput borove kore ili usitnjenog lišća) oko baze biljke kako biste pomogli u zadržavanju vlage u tlu i suzbili rast korova.
Zalijevanje i prihrana
Dosljedna i odgovarajuća opskrba vodom neophodna je za zdrav razvoj hosta. Ove biljke ne podnose dobro sušu, osobito sorte s velikim, tankim listovima koje gube značajnu količinu vode transpiracijom. Najbolje je zalijevati duboko i temeljito, ali rjeđe, umjesto da svakodnevno dajete male količine vode. To potiče biljku da razvije dublji korijenov sustav, što joj pomaže da bolje preživi kraća sušna razdoblja i učinkovitije apsorbira hranjive tvari iz tla.
Tehnika zalijevanja također je važna. Ako je moguće, uvijek zalijevajte bazu biljke, tlo, i izbjegavajte da voda dospije na listove. Naime, vlažno lišće pogoduje razvoju raznih gljivičnih bolesti, poput antraknoze. Najidealnije vrijeme za zalijevanje je rano ujutro, jer svaka voda koja slučajno dospije na listove ima vremena da se osuši prije večernjeg hlađenja, čime se minimizira rizik od bolesti. Najlakši način za provjeru vlažnosti tla je prstom; ako su gornja 2-3 centimetra suha, vrijeme je za zalijevanje.
Što se tiče prihrane, hoste ne spadaju u osobito zahtjevne biljke po pitanju hranjivih tvari, ali cijene brigu. U proljeće, kada se pojave novi izbojci, preporučljivo je primijeniti dozu općeg, sporootpuštajućeg, uravnoteženog NPK (dušik-fosfor-kalij) gnojiva na tlo. Alternativno, možete koristiti tekuće gnojivo, koje se primjenjuje svakih nekoliko tjedana tijekom vegetacijske sezone, pomiješano s vodom za zalijevanje. Redovito poboljšavanje tla organskim materijalom, poput komposta, u mnogim slučajevima može samo po sebi osigurati dovoljno hranjivih tvari.
Međutim, važno je izbjegavati prekomjernu gnojidbu, osobito sredstvima s visokim udjelom dušika. Naime, prekomjerni dušik rezultira bujnim, ali slabim i rijetkim lišćem, što biljku čini mnogo osjetljivijom na napade štetnika i bolesti. Osim toga, kod šarenolisnih sorti, prekomjerni dušik može dovesti do blijeđenja kontrastnog uzorka, zbog čega se “vraća u zeleno”. Prestanite s prihranom najkasnije krajem ljeta kako bi biljka imala vremena pripremiti se za zimsko mirovanje.
Zaštita od štetnika i bolesti
Možda najznačajniji i najčešći štetnici hosta su puževi i puževi golaći, koji se poput magneta privlače na mesnate, nježne listove biljke. Njihova šteta očituje se nepravilno oblikovanim, velikim rupama izgriženim na listovima, što može značajno narušiti estetsku vrijednost biljke. Ovi mekušci su uglavnom aktivni noću i za vlažnog, kišnog vremena, a danju se skrivaju u podnožju biljke ili u pukotinama u tlu. Njihova šteta može biti osobito teška u proljeće, kada se pojave novi izbojci.
Postoje brojne metode za suzbijanje puževa. Ekološka rješenja uključuju postavljanje pivskih zamki, posipanje oštrog pijeska, ljuski jaja ili drobljenog kamena lave oštrih rubova oko biljaka, što stvara fizičku prepreku. Bakrena traka također može biti učinkovita, jer puževi ne prelaze preko nje. Poticanje prirodnih neprijatelja poput ptica, žaba, ježeva i trčaka u vrtu također pomaže u održavanju populacije pod kontrolom. U krajnjem slučaju, možete koristiti mamac za puževe na bazi željeznog fosfata, koji je manje štetan za okoliš od proizvoda koji sadrže metaldehid.
Drugi štetnici, poput jelena, također rado jedu hoste, a najučinkovitija obrana od njih je ograda. Rjeđe se mogu javiti oštećenja korijena od ličinki vinove loze, ili žućkasto-smeđe mrlje omeđene žilama, uzrokovane nematodama lista. Najopasnija bolest je Hosta Virus X (HVX), koja je neizlječiva i uzrokuje promjenu boje i deformaciju listova. Biljka zaražena HVX-om mora se odmah ukloniti i uništiti kako bi se spriječilo njezino daljnje širenje.
Prevencija je uvijek najučinkovitija strategija obrane. Kupujte samo zdrave biljke iz pouzdanih izvora kako biste izbjegli unošenje bolesti, osobito HVX-a. Osigurajte dobru cirkulaciju zraka između biljaka održavanjem odgovarajućeg razmaka sadnje kako bi se listovi mogli brzo sušiti. U jesen, nakon prvih mrazeva, uklonite i uništite odumrlo lišće, jer ono pruža izvrsno mjesto za prezimljavanje jaja štetnika i spora gljivica. Pružanjem optimalnih uvjeta za rast, biljke će postati snažne i otporne.
Razmnožavanje i prezimljavanje
Najjednostavniji i najčešći način razmnožavanja hosta je dijeljenje grma. Ova operacija ne samo da pruža priliku za stvaranje novih biljaka, već pomaže i u pomlađivanju starih, previše gustih grmova koji u sredini mogu postati goli. Najbolje vrijeme za dijeljenje je rano proljeće, kada se “klice”, odnosno novi vrhovi izdanaka, tek pojavljuju na površini tla. Drugo pogodno razdoblje je kasno ljeto ili rana jesen, ali pazite da biljci date dovoljno vremena da se ukorijeni prije dolaska zimskih mrazeva.
Postupak dijeljenja je relativno jednostavan. Podignite cijelu biljku iz zemlje jakom lopatom ili vilama, pokušavajući što manje oštetiti korijenov sustav. Nježno otresite ili isperite većinu zemlje s korijena slabim mlazom vode kako bi struktura krune postala jasno vidljiva. Koristite oštar, čist nož, lopatu ili čak dvije vile da podijelite grm na manje dijelove. Pazite da svaka nova sadnica ima barem nekoliko “klica” i odgovarajuće velik, zdrav korijenov sustav.
Većina sorti hosta potpuno je otporna na zimu u našoj klimi, pa primjerci posađeni u vrtu općenito ne zahtijevaju posebnu zimsku zaštitu. Biljka se prirodno povlači u svoj podzemni rizom kao odgovor na hladnoću. Nakon što prvi ozbiljniji mrazevi uzrokuju da lišće posmeđi i dobije kašastu, sluzavu konzistenciju, preporučljivo je odrezati ga do razine tla. Ovaj korak je važan ne samo iz estetskih razloga, već i zato što odumrli biljni ostaci mogu pružiti utočište puževima, njihovim jajima i sporama raznih gljivičnih bolesti.
U slučaju hosta uzgojenih u posudama ili teglama, potrebno je posvetiti veću pažnju prezimljavanju, jer je njihov korijenov sustav mnogo više izložen riziku od smrzavanja. Preporučljivo je premjestiti hoste u teglama prije zime na zaštićeno, bezmrazno, ali hladno mjesto, poput negrijane garaže, šupe ili hladnog klijališta. Njihovo tlo treba održavati blago vlažnim tijekom zime, ali u njemu nikada ne smije stajati voda, jer bi to moglo dovesti do truljenja korijena. U proljeće, nakon što prođe opasnost od mraza, biljke se mogu ponovno iznijeti van.
