Hosta, poznata i kao funkija, za većinu je ljubitelja vrtova pouzdana i atraktivna trajnica za sjenovite dijelove vrta. Svojim zadivljujućim oblicima i bojama lišća unosi strukturu i eleganciju čak i u najtmurnije kutke. Iako se općenito smatra izuzetno otpornom biljkom koja zahtijeva malo njege, nažalost nije potpuno neranjiva; brojni štetnici i bolesti mogu ugroziti njezino zdravlje i ljepotu. Najveći problem predstavljaju puževi i puževi golaći, koji jedući lišće i stvarajući pravilne rupe mogu značajno smanjiti ukrasnu vrijednost biljke, no mogu se pojaviti i podmukliji patogeni. Integrirana zaštita bilja, koja naglašava prevenciju i biološka rješenja, ključna je za očuvanje zdravlja hosti.
Borba protiv puževa i puževa golaća zahtijeva višestruku strategiju koja se proteže od promjene uvjeta okoliša, preko fizičkih prepreka, do ciljanih mamaca. Budući da ovi mekušci preferiraju vlažna, sparina okruženja, zalijevanje u jutarnjim satima, izravno uz korijen biljke, može pomoći da se lišće i površina tla tijekom dana osuše, čineći područje manje privlačnim za njih. Uklanjanjem malča i drugih vrtnih otpadaka oko hosti možemo im uništiti dnevna skrovišta. Kao fizička prepreka učinkovito se može koristiti oštar pijesak, ljuske jaja, talog kave ili posebna bakrena traka rasuta oko biljaka, koja stvara blagi električni naboj u dodiru sa sluzi životinja. Kao biološko rješenje mogu se primijeniti nematode Phasmarhabditis hermaphrodita, koje kao paraziti uništavaju puževe golaće, dok su komercijalno dostupni mamci na bazi željeznog fosfata manje opasni za kućne ljubimce i korisne organizme od tradicionalnih sredstava koja sadrže metaldehid.
Iako puževi uzrokuju najspektakularniju štetu, i drugi štetnici mogu zagorčati život ljubiteljima hosti. Takav je, primjerice, brazdasti skorovača (Otiorhynchus sulcatus), čiji odrasli primjerci ostavljaju karakteristične, polukružne tragove ugriza na rubovima lišća, no pravu opasnost predstavljaju njegove ličinke koje se razvijaju u tlu. Ove ličinke jedu korijenje i krunu biljke (spoj rizoma i lišća), što dovodi do venuća, žućenja, a u teškim slučajevima i do potpunog uništenja biljke. Osnova zaštite je borba protiv ličinki, za što se kao biološko rješenje mogu koristiti parazitske nematode (Heterorhabditis bacteriophora) koje se unose u tlo. Rjeđe se na hostama mogu pojaviti i lisne uši i cvrčci, koji sisanjem slabe biljku i potencijalno prenose viruse, a protiv njih se možemo učinkovito boriti insekticidnim sapunima ili neem uljem.
Gljivične i bakterijske bolesti
Među gljivičnim bolestima koje pogađaju hoste, jedna od najčešćih je antraknoza, uzrokovana gljivicama iz roda Colletotrichum. Karakteristični simptomi zaraze su velike, nepravilne mrlje na lišću sa svijetlosmeđim ili bjelkastim središtem, okružene tamnosmeđim ili crnim rubom. Kako bolest napreduje, središte mrlja često ispada, ostavljajući simptom nalik na “rupu od sačme”. Patogen voli toplo, vlažno vrijeme i pretjerano vlažno lišće, pa rizik od zaraze značajno povećava zalijevanje odozgo. Iako je antraknoza prvenstveno estetski problem, u teškim slučajevima može uništiti značajan dio lišća, što slabi biljku i smanjuje njezinu otpornost na zimu.
Mnogo ozbiljnije posljedice ima trulež korijena, poznata i kao sklerotinijska bolest, koju uzrokuje gljivica Sclerotium rolfsii. Prvi znak bolesti je žućenje i venuće donjeg lišća, nakon čega slijedi brzo, potpuno propadanje biljke. Oko zaraženog korijena, na površini tla, pojavljuje se karakteristična, paučinasta, bijela micelijska mreža, a u njoj se mogu uočiti sitne, smeđe ili crne trajne strukture, sklerociji, koje podsjećaju na sjemenke gorušice. Ova je bolest izuzetno destruktivna i teško se liječi, jer sklerociji ostaju održivi u tlu godinama. Jedini učinkovit način zaštite je trenutno uklanjanje i uništavanje zaražene biljke i okolnog tla, te dezinfekcija područja, na primjer, solarizacijom tla.
Bakterijske infekcije hosti uključuju pjegavost lišća i meku trulež korijena. Bakterijska pjegavost lišća počinje vodenastim, prozirnim mrljama koje kasnije posmeđe ili pocrne i često su okružene žutim prstenom. Bakterije obično ulaze u tkivo biljke kroz sitne ozljede, poput tuče ili oštećenja od štetnika. Meka trulež je još opasnija, napada bazu biljke, gdje se tkiva raspadaju u kašastu, vodenastu masu neugodnog mirisa. Ključ prevencije je dobra vrtna higijena, izbjegavanje ozljeda biljaka, osiguravanje odgovarajućeg razmaka radi dobre cirkulacije zraka, te trenutno uklanjanje bolesnog lišća i biljnih dijelova kako bi se spriječilo širenje.
Virusne infekcije: strašni Hosta Virus X (HVX)
Možda najstrašnija bolest hosti je Hosta Virus X, poznat kao HVX. To je izuzetno zarazan i, prema sadašnjim saznanjima, neizlječiv virus koji predstavlja ozbiljnu prijetnju zbirkama i rasadničkim zalihama. Simptomi mogu biti izuzetno raznoliki na različitim sortama hosti: najčešće se javljaju mutne mrlje nalik tinti duž žila lišća, prelijevanje boja, mozaični uzorak, stanjivanje i deformacija tkiva lišća te općenito zaostajanje biljke u rastu. Najveća opasnost leži u tome što neke sorte mogu godinama biti asimptomatski nositelji, dok neprestano zaražavaju druge hoste u svojoj okolini.
Razumijevanje širenja HVX-a ključno je za prevenciju. Virus se prvenstveno širi zaraženim biljnim sokom, mehaničkim putem. To znači da je najčešći način prijenosa korištenje kontaminiranog vrtnog alata – škara za rezidbu, lopata, noževa. Ako se zaražena biljka reže, a zatim se istim nesteriliziranim alatom reže zdrava, virus će se gotovo sigurno prenijeti. Do zaraze može doći i prilikom dijeljenja korijena, ali i kidanjem lišća ili radom bez pranja ruku nakon dodirivanja zaražene biljke. Važno je znati da HVX ne prenose insekti, pa se zaštita temelji isključivo na pridržavanju strogih higijenskih pravila.
Budući da za HVX nema lijeka, zaštita je ograničena na prevenciju i strogu kontrolu. Najvažniji korak je nabava novih hosti uvijek iz pouzdanih, uglednih izvora, s mjesta gdje se zalihe redovito testiraju na prisutnost virusa. Ako primijetite sumnjive simptome, odmah izolirajte zahvaćenu biljku od ostalih i, ako je moguće, pošaljite uzorak na laboratorijsku analizu kako biste potvrdili infekciju. Ako se potvrdi prisutnost HVX-a, zaraženu biljku treba iskopati s korijenom i uništiti, po mogućnosti spaljivanjem ili stavljanjem u crnu vreću i odlaganjem u komunalni otpad. Nikada ne kompostirajte zaražene biljne dijelove!
Abiotski problemi i važnost prevencije
Abiotski, odnosno nezarazni problemi, često se mogu zamijeniti sa simptomima bolesti, iako su uzrokovani čimbenicima okoliša. Jedna od najčešćih takvih pojava je opekline od sunca, koje se javljaju kada je hosta koja voli sjenu izložena previše izravne sunčeve svjetlosti, osobito u poslijepodnevnim satima. Simptomi se očituju u žućenju, a zatim smeđenju i prženju rubova i vrhova lišća, pri čemu tkiva postaju papirnata i lomljiva. Tolerancija na sunčevu svjetlost različitih sorti hosti varira; općenito, sorte s debljim, plavkastim ili zelenim lišćem bolje podnose sunce od onih s tanjim, žućkastim ili šarenim lišćem. Odabir odgovarajuće sorte za svjetlosne uvjete određenog mjesta ključan je za sprječavanje opeklina od sunca.
Problemi s opskrbom vodom i hranjivim tvarima također su česti. Prekomjerno zalijevanje, osobito u tlima s lošom drenažom, može dovesti do truleži korijena, što rezultira žućenjem, venućem lišća i propadanjem biljke, što se lako može zamijeniti s gljivičnom truleži korijena. Nedovoljno zalijevanje, s druge strane, uzrokuje venuće lišća, smeđenje i sušenje rubova lišća. Nedostatak hranjivih tvari također može proizvesti vidljive simptome; nedostatak dušika, na primjer, uzrokuje opće žućenje (klorozu), prvenstveno na starijem lišću, dok se nedostatak željeza očituje u žućenju između žila novih izdanaka. Kvalitetno tlo bogato organskom tvari s dobrom drenažom i korištenje uravnoteženog gnojiva sa sporim oslobađanjem u proljeće pomažu u sprječavanju ovih problema.
Konačno, najvažnije načelo u njezi hosti je prevencija. Zdrava, jaka biljka uzgojena u optimalnim uvjetima mnogo je otpornija na štetnike i bolesti. To uključuje odabir odgovarajućeg staništa, stručno zalijevanje i prihranu, održavanje vrtne higijene – na primjer, redovito uklanjanje osušenog lišća i biljnih ostataka – te dezinfekciju alata pri radu između različitih biljaka. Temeljit pregled novonabavljenih biljaka i njihovo držanje u karanteni nekoliko tjedana također je mudra mjera opreza prije nego što ih posadite na stalno mjesto u vrtu. Pažljiv i obazriv vrtlar bit će nagrađen bujnim, zdravim lišćem hosti iz godine u godinu.
