Gerber, ovaj cvijet živopisnih boja podrijetlom iz Južne Afrike, s pravom je popularan kako među ljubiteljima vrtlarstva, tako i među cvjećarima. Njegov blistav izgled, cvjetne glavice koje sjaje u gotovo svim duginim nijansama, unose vedrinu kako u naše domove, tako i u vrtove. Međutim, kako bi ova ljepota pružala dugotrajnu radost, neophodno je poznavanje i primjena odgovarajuće njege. U ovom ćemo članku detaljno istražiti sve tajne uzgoja gerbera kako bi svatko mogao uspješno njegovati ovu fascinantnu biljku i diviti se njezinim neusporedivim cvjetovima.
Vrste gerbera i kratka povijest
Svijet gerbera izuzetno je raznolik, susrećemo se s bezbrojnim kultiviranim sortama koje se razlikuju po veličini, obliku cvijeta i boji. Postoje sasvim male, patuljaste verzije koje prekrasno izgledaju i uzgajane u posudama, te veće sorte koje se ističu i kao rezano cvijeće. Cvjetovi mogu biti jednostavni, polupuni ili puni, a paleta boja proteže se od bijele, preko žute, narančaste, ružičaste, pa sve do tamnocrvene i ljubičaste. Važno je napomenuti da uzgajivači neprestano stvaraju nove hibride s još posebnijim svojstvima, pa se izbor iz godine u godinu širi.
Rod gerbera izvorno je nazvan po Traugottu Gerberu, njemačkom botaničaru i prirodoslovcu koji je živio i radio u 18. stoljeću. Točno vrijeme otkrića biljke i njezinog unošenja u Europu pomalo je nejasno, ali krajem 19. stoljeća postala je poznata u hortikulturnim krugovima. Pravu popularnost, međutim, stekla je u 20. stoljeću, kada se oplemenjivački rad ubrzao i pojavilo se sve više sorti otpornijih na bolesti, pogodnijih za uzgoj i atraktivnijeg izgleda. Danas je gerber postao jedna od najomiljenijih i najviše uzgajanih ukrasnih biljaka na svijetu, zahvaljujući svojoj svestranosti i estetskoj vrijednosti.
Velika većina gerbera dostupnih na tržištu hibridi su (Gerbera x hybrida) nastali križanjem Gerbera jamesonii i drugih divljih vrsta. Ovi hibridi kombiniraju najbolje osobine roditeljskih vrsta, kao što su veliki, živopisni cvjetovi, dugo razdoblje cvatnje i bolja otpornost na bolesti. Tijekom oplemenjivanja posebna se pažnja posvećuje čvrstoći cvjetne stabljike, što je posebno važno za upotrebu kao rezano cvijeće. Tako su današnje moderne sorte gerbera mnogo trajnije i lakše za rukovanje od svojih divljih predaka.
Prilikom odabira gerbera, vrijedi razmotriti u koju svrhu ga želimo koristiti. Ako će kao lončanica krasiti naš dom, idealne mogu biti kompaktno rastuće sorte s obiljem cvjetova. Ako se želimo diviti njegovoj ljepoti kao rezanom cvijetu, tada tražimo sorte s dugim, čvrstim stabljikama i trajnim cvjetovima. Poznavanje razlika među sortama pomaže nam odabrati biljku koja nam najviše odgovara i koja će nam dugo pružati radost.
Potrebe za svjetlom i idealno mjesto
Gerber je izrazito svjetloljubiva biljka koja obilje sunčeve svjetlosti nagrađuje. Kako bi bogato cvjetala i zdravo se razvijala, potrebno joj je najmanje šest sati izravnog sunčevog svjetla dnevno. Stoga za uzgoj u zatvorenom prostoru odaberimo najsvjetliju prozorsku dasku, primjerice prozor okrenut prema jugu ili zapadu. Ako ne dobije dovoljno prirodnog svjetla, izbojci biljke mogu se izdužiti, listovi postati bljeđi, a cvatnja izostati ili biti oskudna. Dodatna rasvjeta za biljke također može doći u obzir tijekom zimskih, svjetlosno siromašnijih mjeseci.
Kod vanjskog uzgoja također potražimo sunčano mjesto, ali blago zaštićeno od podnevnog, pržećeg sunca, osobito tijekom vrućih ljetnih dana. Iako voli toplinu i svjetlost, prejako, užareno sunce može oštetiti njezine listove i cvjetove. Mjesto gdje ujutro dobiva puno sunca, a poslijepodne malo sjene, može biti idealno za nju. Važan je i dobar protok zraka, ali izbjegavajmo propuh jer ga ni gerber ne voli.
Pravilno postavljanje ne odnosi se samo na svjetlosne uvjete, već na cjelokupnost okolišnih čimbenika. Pazimo da biljka ne bude izložena naglim promjenama temperature. Na primjer, ne stavljajmo je u neposrednu blizinu radijatora ili na mjesto gdje se često otvaraju prozori ili vrata tijekom hladnih mjeseci. Stabilno, uravnoteženo okruženje pridonosi zdravom razvoju i obilnoj cvatnji gerbera.
Ako gerber ljeti iznosimo u vrt ili na terasu, postupno ga navikavajmo na promijenjene uvjete. Prvih dana stavimo ga samo na nekoliko sati na sjenovitije mjesto, a zatim iz dana u dan povećavajmo vrijeme provedeno na suncu. To pomaže spriječiti opekline na listovima i stresno stanje biljke. Isto postupamo i u jesen, kada ga s dolaskom hladnijeg vremena unosimo natrag u stan.
Umijeće zalijevanja
Zalijevanje gerbera ključni je element uspješne njege; potrebno je pronaći ravnotežu između prekomjernog zalijevanja i isušivanja. Biljka voli vlažno, ali ne i stalno mokro tlo. Prije zalijevanja uvijek provjerimo vlažnost gornjeg sloja zemlje. Ako prstom osjetimo da je suha na dubini od otprilike 1-2 cm, vrijeme je za zalijevanje. Važno je da voda temeljito prožme grudu zemlje i da višak otječe kroz drenažne otvore na dnu posude.
Za zalijevanje koristimo po mogućnosti vodu sobne temperature, omekšanu vodu, poput kišnice ili odstajale vode iz slavine. Prehladna voda može izazvati šok korijenju. Pazimo da voda prilikom zalijevanja dospije izravno na tlo, a ne na listove biljke ili u središte lisne rozete, jer to može dovesti do razvoja gljivičnih bolesti. Voda koja se zadržava u središtu listova posebno pogoduje truleži korijena, što je jedan od najčešćih problema gerbera.
Tijekom vegetacijske sezone, od proljeća do jeseni, kada biljka aktivno raste i cvjeta, potrebno joj je češće zalijevanje. Tijekom ljetnih vrućina može biti potrebna i dnevna količina vode, osobito ako je biljka na sunčanom mjestu. Zimi, tijekom razdoblja mirovanja, smanjimo učestalost i količinu zalijevanja. Tada pustimo da se tlo malo više isuši između dva zalijevanja, ali pazimo da se gruda zemlje nikada potpuno ne isuši.
Prekomjerno zalijevanje jedan je od najvećih neprijatelja gerbera jer može dovesti do truleži korijena. Znakovi toga mogu biti žućenje, venuće lišća, mekan, smeđi korijenov vrat i neugodan miris tla. Ako primijetimo takve simptome, odmah smanjimo zalijevanje i po potrebi presadimo biljku u svježu, dobro dreniranu zemlju, uklanjajući trule dijelove korijena. Radi prevencije, uvijek se pobrinimo da na dnu posude postoje drenažni otvori i redovito izlijevajmo višak vode iz tanjurića ispod posude.
Potrebe za tlom i odabir supstrata za sadnju
Za gerber je neophodno kvalitetno tlo rahle strukture i izvrsne sposobnosti odvodnje. Njegovo korijenje osjetljivo je na stajaću vodu, stoga mu treba osigurati supstrat koji se ne zgrudnjava i omogućuje brzo otjecanje viška vode. Idealno je blago kiselo ili neutralno tlo, pH vrijednosti između 5,5 i 6,5. Previše vapnenasto tlo ne voli, u takvom supstratu mogu se pojaviti problemi s usvajanjem hranjivih tvari.
Gotove, kvalitetne mješavine zemlje namijenjene cvjetnicama obično odgovaraju potrebama gerbera. Njih je moguće dodatno poboljšati dodavanjem malo pijeska, perlita ili sitnozrnih glinenih kuglica kako bi se postigla još bolja drenaža i prozračnost tla. Važno je da odabrani supstrat bude bogat hranjivim tvarima, ali da ne sadrži previše svježe, nerazgrađene organske tvari koja bi mogla pogodovati razmnožavanju patogena.
Ako sami želimo pripremiti mješavinu zemlje, dobra osnova može biti vrtni treset, kompostirani stajski gnoj ili zreli kompost i mješavina pijeska. Mogući omjer je: dva dijela treseta, jedan dio komposta i jedan dio pijeska ili perlita. Bitno je da konačni rezultat bude prozračan supstrat mrvičaste strukture koji dobro zadržava vlagu, ali se ne natapa. Prilikom sadnje pazimo da lisna rozeta biljke ne dospije ispod površine tla jer i to može dovesti do truljenja.
Prilikom odabira posude za sadnju također imajmo na umu dobru drenažu. Svakako odaberimo posudu koja na dnu ima više drenažnih otvora. Korištenje glinene posude može biti povoljnije od plastične jer njezin porozniji materijal pomaže prozračivanju tla i isparavanju viška vlage. Veličina posude neka bude proporcionalna veličini biljke; ne sadimo je u preveliku posudu jer i to može dovesti do prekomjernog vlaženja tla.
Opskrba hranjivim tvarima i gnojidba
Gerber, osobito tijekom razdoblja cvatnje, prilično je zahtjevna biljka u pogledu hranjivih tvari. Za obilnu i dugotrajnu cvatnju potrebna mu je redovita opskrba hranjivim tvarima. Tijekom vegetacijskog razdoblja, od proljeća do jeseni, preporučljivo ga je svaka dva do tri tjedna prihranjivati uravnoteženim tekućim gnojivom namijenjenim cvjetnicama, zajedno s vodom za zalijevanje. Odaberimo gnojivo koje sadrži i mikroelemente, posebno željezo i mangan, jer njihov nedostatak može uzrokovati žućenje lišća.
Važno je da prihranjivanje uvijek obavljamo na vlažnu zemlju, nikada ne dajemo gnojivo na potpuno suho tlo jer to može oštetiti korijenje. Ne prekoračujmo koncentraciju koju preporučuje proizvođač, štoviše, radije pripremimo malo rjeđu otopinu kako bismo izbjegli opasnost od prekomjerne gnojidbe. Prekomjeran unos hranjivih tvari može biti jednako štetan kao i nedostatak; može uzrokovati opekline na lišću, oštećenje korijena i inhibirati stvaranje cvjetova.
Tijekom zimskih mjeseci, kada se rast biljke usporava i ona miruje, prekinimo prihranjivanje ili ga primjenjujmo najviše jednom mjesečno, u vrlo razrijeđenom obliku. Prekomjeran unos hranjivih tvari tijekom razdoblja mirovanja može poremetiti prirodni ciklus biljke i oslabiti je. U proljeće, s ponovnim početkom rasta, postupno ponovno započnimo s redovitim prihranjivanjem.
Kao alternativu možemo koristiti i sporo otapajuće granulirano gnojivo koje, umiješano u supstrat za sadnju, tijekom duljeg razdoblja postupno osigurava potrebne hranjive tvari. To može biti posebno korisno ako smo skloni zaboraviti na redovito prihranjivanje. Međutim, i u ovom slučaju pazimo na pravilno doziranje i odaberimo proizvod namijenjen posebno za cvjetnice u posudama. Organska gnojiva, poput kompostnog čaja, također mogu imati dobar učinak na gerber, ali i njih primjenjujmo umjereno.
Optimalna temperatura i vlažnost zraka
Gerber preferira toplo, ali ne pretjerano vruće okruženje. Idealna dnevna temperatura za njega je između 20-25 °C, a noću može biti i nešto niža, 15-18 °C. Važno je izbjegavati nagle promjene temperature jer one mogu uzrokovati stres biljci i negativno utjecati na cvatnju. Temperatura ispod 10 °C može mu već biti štetna, stoga ga tijekom hladnijih mjeseci svakako treba držati na mjestu zaštićenom od mraza.
Što se tiče vlažnosti zraka, gerber preferira umjereno vlažno okruženje, s relativnom vlažnošću zraka od oko 40-60%. Presuh zrak, osobito tijekom sezone grijanja u stanovima, može predstavljati problem; rubovi listova mogu posmeđiti, a biljka postati osjetljivija na štetnike, poput crvenog pauka. Postoji nekoliko načina za povećanje vlažnosti zraka, primjerice postavljanje posude s vodom i kamenčićima pored biljke ili redovito, ali pažljivo prskanje.
Prilikom prskanja pazimo da koristimo fino raspršenu vodu i da ne prskamo izravno po cvjetovima ili središtu lisne rozete kako bismo izbjegli pojavu gljivica. Prskanje u jutarnjim satima najpovoljnije je kako bi listovi imali vremena osušiti se do večeri. Biljke držane u skupinama također mogu pomoći u povećanju vlažnosti lokalne mikroklime jer biljke isparavaju.
Zimi, u grijanim prostorijama, posebno je važno obratiti pažnju na osiguravanje odgovarajuće vlažnosti zraka. Ako je zrak vrlo suh, nabava električnog ovlaživača zraka također može biti vrijedna razmatranja, osobito ako držimo više biljaka koje zahtijevaju vlagu. Osiguravanje stabilnog okruženja bez propuha, s odgovarajućom temperaturom i vlažnošću zraka za gerber, pridonosi zdravom razvoju i održavanju kontinuirane cvjetne raskoši.
Orezivanje i uklanjanje ocvalih cvjetova
Orezivanje gerbera obično ne zahtijeva složene postupke, uglavnom se ograničava na uklanjanje ocvalih cvjetova te starih, oštećenih ili bolesnih listova. Redovito uklanjanje ocvalih cvjetnih stabljika, poznato i kao “deadheading”, izuzetno je važno. To nije samo estetski korisno, već potiče biljku na razvoj novih cvjetova jer sprječava trošenje energije na stvaranje sjemena. Ocvalu cvjetnu stabljiku uklonimo skroz od baze, pažljivim uvijajućim pokretom ili oštrim, čistim škarama.
Donje, žute ili osušene listove također je preporučljivo redovito uklanjati. Ti listovi više ne fotosintetiziraju učinkovito i mogu pružiti plodno tlo za gljivične bolesti ili štetnike. Prilikom uklanjanja listova također pazimo da rezna površina bude čista i da ne oštetimo zdrave dijelove biljke. Uvijek koristimo sterilizirane škare za orezivanje ili nož kako bismo spriječili prijenos patogena.
Ponekad se može dogoditi da gerber postane pregust, da se listovi previše zgrnu. Tada možemo obaviti prorjeđujuće orezivanje, uklanjajući nekoliko unutarnjih listova kako bismo poboljšali protok zraka u središtu biljke. To pomaže spriječiti razvoj gljivičnih bolesti i osigurava da svjetlost dopre do svih listova. Međutim, ovaj postupak obavljajmo pažljivo, ne uklanjajmo previše listova odjednom jer to može oslabiti biljku.
Biljne ostatke nastale orezivanjem uvijek uklonimo iz posude i njezine okolice jer raspadajući biljni dijelovi također mogu privući štetnike i bolesti. Redovito čišćenje i uklanjanje odumrlih dijelova pridonosi očuvanju zdravlja gerbera i održavanju njegovog estetskog izgleda. Ova briga isplati se kontinuiranom cvatnjom i vitalnošću biljke.
Mogućnosti razmnožavanja gerbera
Gerber se najčešće razmnožava sjetvom sjemena i dijeljenjem korijena, iako kod hibridnih sorti biljke uzgojene iz sjemena ne zadržavaju uvijek roditeljske osobine. Sjetva sjemena je svrsishodnija kod čistih sorti ili sorti namijenjenih isključivo za razmnožavanje sjemenom, odnosno koriste je oplemenjivači pri stvaranju novih hibrida. Klijavost svježeg sjemena gerbera relativno je dobra, ali brzo opada, stoga ga je preporučljivo posijati što je prije moguće. Za sjetvu koristimo rahli supstrat za klijanje s dobrom vodopropusnošću.
Sjeme prekrijemo samo tankim slojem zemlje ili ga lagano utisnemo u površinu tla jer klija na svjetlu. Za klijanje je potrebna temperatura oko 20-25 °C i stalno vlažan supstrat. Nakon pojave presadnica osigurajmo im dovoljno svjetla, a kada ojačaju, pažljivo ih presadimo u zasebne posude. Gerberi uzgojeni iz sjemena obično počinju cvjetati od druge godine. Ova metoda zahtijeva strpljenje, ali može biti uzbudljivo uzgajati vlastite biljke od samog početka.
Dijeljenje korijena mnogo je češći i jednostavniji način razmnožavanja gerbera, osobito kod lončanica. Najpogodnije vrijeme za to je proljeće, kada biljka ulazi u fazu aktivnog rasta, ili zajedno s presađivanjem. Pažljivo izvadimo biljku iz posude i otresemo višak zemlje s korijena. Oštrim, sterilnim nožem ili rukama pažljivo podijelimo korijen na više dijelova tako da svaki dio ima dovoljno korijena i barem jednu do dvije točke rasta (izbojka).
Tako dobivene nove biljke posadimo u svježu, kvalitetnu zemlju za cvijeće i prvih tjedana držimo ih u malo vlažnijem okruženju, zaštićene od izravnog sunčevog svjetla, dok ne ojačaju. Sa zalijevanjem budimo oprezni, ne natapajmo svježe posađene biljke. Dijeljenje korijena nije pogodno samo za razmnožavanje, već i za pomlađivanje prestarjelih, pregustih biljaka. Ovom metodom možemo osigurati da naš omiljeni gerber iz godine u godinu obnavlja svoj ukras u našem domu.
Česti štetnici i bolesti
Gerber, kao i mnoge druge ukrasne biljke, nažalost mogu napasti razni štetnici i bolesti. Među najčešće štetnike ubrajaju se lisne uši, crveni pauk, tripsi i bijele mušice (staklenički štitasti moljac). Lisne uši obično napadaju mlade izbojke i pupoljke, sisanjem slabe biljku i mogu uzrokovati deformacije. Crveni pauk uglavnom se javlja u suhom, toplom okruženju, stvara finu paučinu na naličju listova i uzrokuje žućenje i brončanu boju listova.
Tripsi su sitni, leteći kukci koji također oštećuju listove i cvjetove, ostavljajući za sobom srebrnaste mrlje i deformacije. Bijele mušice naseljavaju se na naličju listova i izlučuju mednu rosu, što može dovesti do pojave sekundarnih gljivičnih infekcija, poput čađave plijesni. Protiv štetnika možemo se boriti insekticidima, ali kod blažih zaraza učinkovite mogu biti i prirodnije metode, poput prskanja otopinom kalijevog sapuna ili korištenja neem ulja. Važna je redovita provjera kako bismo na vrijeme uočili problem.
Od bolesti, najznačajnije su gljivične infekcije, poput sive plijesni (Botrytis), pepelnice i truleži korijena. Siva plijesan javlja se u vlažnim uvjetima, stvarajući sivu, praškastu prevlaku na biljnim dijelovima, osobito na ocvalim cvjetovima i oštećenim listovima. Pepelnica uzrokuje bjelkastu, brašnastu prevlaku na listovima. Trulež korijena, kao što smo ranije spomenuli, posljedica je prekomjernog zalijevanja i loše drenaže te može dovesti do propadanja biljke.
Radi prevencije bolesti važno je osigurati odgovarajuće uvjete uzgoja: dobar protok zraka, izbjegavanje prekomjernog zalijevanja, održavanje listova suhima i uklanjanje odumrlih biljnih dijelova. U slučaju gljivičnih infekcija može biti potrebna primjena fungicida. Uvijek pažljivo pročitajmo upute za uporabu sredstava za zaštitu bilja i pridržavajmo se propisa. Zdrave, jake biljke manje su osjetljive na štetnike i bolesti, stoga naglasak stavimo na prevenciju.
Potreba za presađivanjem i postupak
Gerber je općenito preporučljivo presađivati svake godine ili svake druge godine, ovisno o tome koliko brzo raste i ispunjava svoju posudu. Najpogodnije vrijeme za presađivanje je proljeće, kada biljka započinje novi ciklus rasta. Znakovi koji upućuju na to da je biljka prerasla posudu su: korijenje izlazi kroz drenažne otvore na dnu posude, gruda zemlje se vrlo brzo isušuje ili se rast usporava unatoč odgovarajućoj njezi.
Za presađivanje odaberimo posudu za jednu veličinu veću od prethodne. Važno je ne saditi u preveliku posudu jer to može dovesti do prekomjernog vlaženja tla i truljenja korijena. Koristimo svježu, kvalitetnu zemlju rahle strukture, namijenjenu cvjetnicama u posudama, ili pripremimo vlastitu mješavinu zemlje na prethodno opisan način. Provjerimo ima li i nova posuda odgovarajuće drenažne otvore na dnu.
Postupak presađivanja: pažljivo izvadimo gerber iz stare posude. Ako je korijenje jako zapetljano, pažljivo ga razrahlite. Pregledajmo korijenov sustav i čistim, oštrim alatom uklonimo eventualno odumrle, oštećene ili trule dijelove korijena. Stavimo sloj svježe zemlje na dno nove posude, zatim stavimo biljku tako da korijenov vrat (mjesto gdje se korijenje spaja sa stabljikom) bude na istoj visini kao u prethodnoj posudi, ili malo više, ali nikako ne smije dospjeti ispod površine zemlje.
Napunimo posudu svježom zemljom oko korijena, lagano je zbijajući kako ne bi ostali zračni džepovi, ali ne prejako, kako bi tlo ostalo rahlo. Nakon presađivanja temeljito zalijmo biljku kako bi se zemlja dobro navlažila i korijenje došlo u kontakt s novim supstratom. Prvih nekoliko tjedana držimo svježe presađeni gerber na malo sjenovitijem mjestu i izbjegavajmo prihranjivanje dok korijenje ne ojača i ne započne novi rast.
Zimovanje i mirovanje gerbera
Gerber je biljka podrijetlom iz Južne Afrike, stoga u našim klimatskim uvjetima obično nije otporan na zimu na otvorenom. Ako ga držimo kao lončanicu i ljeti iznosimo u vrt ili na terasu, prije prvih mrazeva svakako ga moramo unijeti na mjesto zaštićeno od mraza. Za zimovanje je idealna svijetla, prohladna prostorija gdje je temperatura između 7-15 °C. To može biti negrijana veranda, svijetli podrum ili prozor hladnije sobe.
Tijekom zimovanja gerber miruje, stoga se njegov rast usporava ili potpuno zaustavlja. U tom razdoblju zalijevanje treba značajno smanjiti. Dovoljno je da dobije samo toliko vode da mu se gruda zemlje potpuno ne isuši. Između dva zalijevanja pustimo da se gornji sloj tla temeljito osuši. Prihranjivanje tijekom zimovanja potpuno prekinimo. Važno je osigurati dobru ventilaciju na mjestu zimovanja kako bi se spriječio razvoj gljivičnih bolesti.
Razdoblje mirovanja neophodno je gerberu kako bi sljedeće sezone ponovno obilno cvjetao. To razdoblje daje biljci priliku da skupi snagu. Ako ga prezimljavamo na pretoplom i tamnom mjestu, biljka se može izdužiti, oslabiti, a cvatnja sljedeće godine izostati ili biti oskudna. U proljeće, kada opasnost od mraza prođe i temperatura trajno poraste, postupno ga navikavajmo natrag na toplije i sunčanije uvjete.
Neke sorte gerbera, osobito one oplemenjene za vrtnu sadnju, mogu podnijeti određeni stupanj mraza ako ih prekrijemo debelim slojem malča (npr. lišće, slama). Međutim, to je u našim klimatskim uvjetima rizično, a za većinu komercijalno dostupnih hibridnih gerbera sigurnije je rješenje zimovanje bez mraza. Ako nismo sigurni u otpornost sorte na zimu, uvijek odaberimo sigurnije zimovanje bez mraza.
Njega gerbera kao rezanog cvijeta
Gerber nije popularan samo kao lončanica, već i kao rezano cvijeće, zahvaljujući svojim živim bojama i veselom izgledu. Kako bismo se što duže divili njegovoj ljepoti u vazi, vrijedi se pridržavati nekoliko jednostavnih savjeta. Prilikom kupnje gerbera kao rezanog cvijeća, pazimo da stabljika bude čvrsta i neoštećena, a cvjetna glavica svježa, živih boja i bez oštećenja. Latice ne smiju biti uvele ili smeđe.
Prije stavljanja cvijeća u vazu, oštrim nožem ili škarama za cvijeće koso odrežimo 1-2 cm s kraja stabljike. Ovaj postupak po mogućnosti obavimo pod vodom kako bismo spriječili ulazak mjehurića zraka u stabljiku, što bi ometalo upijanje vode. Uklonimo donje listove koji bi u vazi bili ispod razine vode jer oni truljenjem zagađuju vodu i dovode do razmnožavanja bakterija.
Vazu uvijek temeljito operimo i koristimo svježu, hladnu vodu. U vodu možemo dodati sredstvo za održavanje svježine cvijeća koje osigurava hranjive tvari cvijeću i sprječava razmnožavanje bakterija. Ako nemamo pri ruci sredstvo za održavanje svježine, malo šećera i nekoliko kapi izbjeljivača ili tableta aspirina također mogu donekle pomoći. Vodu mijenjajmo svakodnevno ili svaka dva dana i pritom ponovno odrežimo malo s kraja stabljika.
Gerbere ne stavljajmo na izravno sunčevo svjetlo, blizu izvora topline ili pored zrelog voća jer plin etilen koji voće ispušta ubrzava venuće cvijeća. Izbjegavajmo i propuh. Uz odgovarajuću njegu, rezani gerber može ostati svjež u vazi čak tjedan do dva, unoseći vedrinu i boju u naš dom. Stabljike nekih sorti sklone su omekšavanju u vodi; da bismo to spriječili, stavimo ih u samo nekoliko centimetara vode.
Posebne potrebe i izazovi u njezi
Tijekom njege gerbera mogu se pojaviti određene posebne potrebe i izazovi na koje je vrijedno obratiti pažnju radi uspjeha. Jedna od takvih je već spomenuta osjetljivost na trulež korijena. Da bi se to izbjeglo, osim pravilne tehnike zalijevanja i dobro dreniranog tla, važno je da prilikom sadnje lisna rozeta biljke ne bude duboko u zemlji, već u ravnini s površinom tla ili malo iznad nje. To osigurava odgovarajuću prozračnost korijenovog vrata.
Žućenje lišća može biti čest problem koji može imati više uzroka. Nedostatak hranjivih tvari, osobito željeza ili mangana, može uzrokovati klorozu, kada lisne žile ostaju zelene, ali lisna plojka između njih žuti. To možemo ispraviti odgovarajućim gnojivom koje sadrži i mikroelemente. Prekomjerno ili nedovoljno zalijevanje također može dovesti do žućenja, stoga je važno preispitati navike zalijevanja. Osim toga, neodgovarajući svjetlosni uvjeti ili preniska temperatura također mogu pridonijeti problemu.
Izostanak cvatnje ili oskudna cvatnja također mogu biti frustrirajući. Najčešći uzrok tome je nedostatak svjetla. Za obilnu cvatnju gerberu je potrebno mnogo svjetla. Osim toga, neodgovarajuća opskrba hranjivim tvarima, osobito nedostatak fosfora, ili prekomjeran unos dušika (koji potiče prekomjeran rast lisne mase na štetu cvatnje) također mogu uzrokovati problem. Osiguravanje odgovarajućeg razdoblja mirovanja zimi također je važno za cvatnju sljedeće godine.
Ponekad se može dogoditi da su cvjetne stabljike gerbera slabe i savijaju se. To može ukazivati na nedostatak kalcija ili jednostavno biti karakteristika sorte. Neke sorte imaju jače stabljike od drugih. Odgovarajuća opskrba hranjivim tvarima i stabilni uvjeti uzgoja mogu pomoći u jačanju stabljika. Unatoč izazovima, njega gerbera je zahvalan zadatak jer nas uz odgovarajuću pažnju i brigu nagrađuje prekrasnim cvjetovima.
