Hosta, poznata i kao funkija, jedna je od najomiljenijih trajnica za sjenovita područja u vrtovima, koja prvenstveno krasi svojim impresivnim lišćem. Mnogi misle da, budući da voli sjenu, možda štedljivo postupa s vodom, no to je ozbiljna zabluda. Ove biljke, podrijetlom iz istočne Azije, u svom prirodnom staništu, u donjem sloju vlažnih, kišovitih šuma, navikle su na stalno vlažno tlo, stoga i u vrtu zahtijevaju slične uvjete za bujan i zdrav razvoj. Održavanje gustog, često velikog lišća i njegova transpiracija zahtijevaju značajnu potrošnju vode, stoga se njihova potreba za vodom nikada ne smije podcijeniti ako želimo da zasjaju u punom sjaju.
Ključ upravljanja vodom za biljku leži u odgovarajućoj strukturi tla, koja temeljno određuje učinkovitost navodnjavanja. Idealno tlo za hostu bogato je humusom, ima dobru sposobnost zadržavanja vode, ali istovremeno odvodi višak vode, sprječavajući truljenje korijena. Iz previše pjeskovitog tla voda brzo otječe, što zahtijeva često navodnjavanje, dok teško, glinasto tlo ima tendenciju prekomjernog zadržavanja vode i nedostatka zraka. Kvalitetu tla možemo značajno poboljšati dodavanjem organskih tvari, poput zrelog komposta ili stajskog gnoja, što ne samo da povećava sadržaj hranjivih tvari, već i optimizira upravljanje vodom. Pokrivanje površine tla malčem, poput borove kore ili komposta, također je izuzetno korisno jer smanjuje isparavanje, održava zonu korijena hladnom i pomaže u očuvanju vlage u tlu tijekom vrućih ljetnih dana.
Važno je znati da se potreba za vodom hosta može razlikovati ovisno o sorti, što je prvenstveno povezano s veličinom i teksturom lišća. Sorte s ogromnim, spektakularnim lišćem, poput ‘Sum and Substance’ ili ‘Empress Wu’, isparavaju mnogo više vode, stoga je potrebno posvetiti posebnu pozornost njihovom navodnjavanju u usporedbi s njihovim manjim rođacima. Sorte s debljim, voštanim listovima, posebno one plavih nijansi, nešto bolje podnose kraća sušna razdoblja jer voštani sloj pomaže u zadržavanju vode. Povećana površina lišća naboranih, valovitih sorti također dovodi do intenzivnije transpiracije i, posljedično, veće potrebe za vodom.
Položaj biljke, odnosno mikroklima vrta, također značajno utječe na to koliko često moramo posegnuti za kantom za zalijevanje. Hoste uzgajane u dubokoj sjeni, u zaklonjenim kutovima, gube manje vode od onih koje dobivaju jutarnje ili filtrirano sunce, ili stoje na vjetrovitijim mjestima. Iako se sadnja ispod drveća može činiti idealnom zbog sjene, mora se uzeti u obzir da ogroman korijenski sustav drveća predstavlja ozbiljnu konkurenciju u borbi za vodu i hranjive tvari. Slično tome, tlo hosta posađenih uz južne ili zapadne zidove zgrada brže se suši zbog topline koja se odbija od zida, stoga i ti primjerci zahtijevaju više vode.
Ispravna praksa navodnjavanja
Odabir vremena za navodnjavanje ključan je za zdravlje biljke i može značajno doprinijeti prevenciji bolesti. Najidealnije vrijeme je rano ujutro, kada je temperatura još niska, pa je gubitak isparavanjem minimalan, a voda ima dovoljno vremena da se upije u tlo. Dodatna prednost jutarnjeg navodnjavanja je što voda koja dospije na lišće ima dovoljno vremena da se osuši tijekom dana, što drastično smanjuje rizik od gljivičnih infekcija, poput plamenjače ili antraknoze. Iako je i večernje navodnjavanje učinkovito u smislu minimaliziranja isparavanja, vlažno lišće tijekom noći privlači puževe i puževe golaće te pogoduje razmnožavanju patogena, stoga je tu praksu bolje izbjegavati. Navodnjavanje na podnevnom, jakom suncu najmanje je učinkovito i može dovesti do opeklina na lišću zbog efekta leće uzrokovanog kapljicama vode.
“Kako” je jednako važno kao i “kada” kada je riječ o navodnjavanju hosta. Cilj bi uvijek trebao biti duboko, temeljito navodnjavanje, umjesto svakodnevnog površinskog zalijevanja malom količinom vode. Rjeđe, ali obilnije davanje vode potiče biljku da razvije dublji korijenski sustav, što rezultira stabilnijim i otpornijim nasadom na sušu. Nasuprot tome, često, površinsko zalijevanje dovodi do razvoja plitkog korijenskog sustava, čineći biljku mnogo osjetljivijom tijekom vrućih, sušnih razdoblja. Vodu uvijek usmjeravajte izravno na bazu biljke, na tlo, pomoću kante za zalijevanje, crijeva za zalijevanje ili sustava za kapanje, i izbjegavajte nepotrebno vlaženje lišća.
Potrebna količina vode ovisi o brojnim čimbenicima, ali dobar početni orijentir je da hoste tijekom vegetacijske sezone zahtijevaju količinu vode ekvivalentnu otprilike 2,5 centimetra oborina tjedno. U to se, naravno, moraju uračunati i prirodne oborine, pa tijekom kišnog tjedna možda uopće neće biti potrebno dodatno navodnjavanje. Najsigurnija metoda je ne oslanjati se samo na kalendar, već redovito provjeravati vlažnost tla. Gurnite prst otprilike 5-7 centimetara duboko u tlo pored biljke; ako ga na toj dubini osjetite suhim, vrijeme je za navodnjavanje. Mjerač vlažnosti tla također može biti od velike pomoći za preciznije određivanje.
Navodnjavanje hosta uzgajanih u posudama zaslužuje posebnu pozornost jer je njihov medij za sadnju mnogo ograničeniji, a isparavanje je značajno i kroz stijenke posude. Zbog toga se tlo hosta u posudama suši znatno brže od onih posađenih u otvorenom tlu, posebno tijekom vrućih, vjetrovitih ljetnih dana. Može se dogoditi da ih tijekom toplinskog vala treba zalijevati svakodnevno, a u slučaju manjih posuda čak i dva puta dnevno. Ključno je koristiti posude s drenažnim otvorima i dobro strukturiranu, prozračnu zemlju za cvijeće kako bi višak vode mogao slobodno otjecati i kako bi se spriječilo fatalno truljenje korijena. Glinene posude su poroznije i stoga se brže suše od plastičnih, što također treba uzeti u obzir pri planiranju rasporeda navodnjavanja.
Znakovi nedostatka vode i prekomjernog navodnjavanja
Biljke komuniciraju s nama, samo moramo naučiti tumačiti njihove znakove, a hosta nije iznimka. Prvi i najlakše prepoznatljiv simptom nedostatka vode je klonulost, odnosno venuće lišća. U tom slučaju, transpiracija biljke premašuje količinu vode koju korijenje apsorbira, lišće gubi svoju čvrstoću i tužno se spušta. Ako nedostatak vode potraje, simptomi se pogoršavaju: rubovi lišća postaju smeđi, suše se do hrskavosti, a to smeđenje postupno se širi prema sredini lista. Rast se usporava ili potpuno zaustavlja, a sorte plavog lišća mogu izgubiti svoj karakteristični, voštani premaz, postajući blijede i zelenije.
Čim primijetimo znakove nedostatka vode, potrebna je hitna akcija, ali važno je to učiniti pažljivo. Rješenje je sporo, duboko navodnjavanje koje omogućuje potpuno suhom tlu da postupno upije vlagu. Nemojte odjednom i pod velikim pritiskom sipati vodu na biljku, jer bi ona mogla jednostavno oteći s površine zbijenog tla umjesto da dospije u zonu korijena. Temeljito navodnite oko baze biljke, a nakon kratke pauze ponovite postupak kako bi voda sigurno stigla do dubljih slojeva tla. Kao preventivna mjera, malčiranje tla jedna je od najučinkovitijih metoda za očuvanje vlage i ublažavanje temperaturnih fluktuacija tla.
Iako nedostatak vode uzrokuje probleme, prekomjerno navodnjavanje često je još opasnije i može biti fatalno za hostu. Stagnirajuća voda istiskuje zrak iz čestica tla, što dovodi do stanja nedostatka kisika u korijenju, a zatim i do njihovog truljenja. Najveću opasnost predstavljaju varljivi simptomi: budući da trulo korijenje više ne može apsorbirati vodu i hranjive tvari, biljka može pokazivati znakove dehidracije unatoč prekomjernom navodnjavanju, poput žućenja i klonulosti lišća. Ključna razlika je u stanju tla: ako je tlo stalno natopljeno, blatnjavo čak i između navodnjavanja, i možda ispušta neugodan, pljesniv miris, tada je gotovo sigurno uzrok problema prekomjerna vlaga.
Prvi i najvažniji korak u rješavanju prekomjernog navodnjavanja je trenutni prekid navodnjavanja kako bi se tlu dala prilika da se osuši. Nježno prorahlite površinu tla oko biljke kako biste poboljšali izmjenu zraka, ali pazite da ne oštetite korijenje. U teškim slučajevima, posebno kod biljaka u posudama, može biti neizbježno izvaditi biljku iz zemlje, oštrim, sterilnim alatom ukloniti trule, kašaste dijelove korijena i ponovno je posaditi u svježi medij za sadnju s dobrom drenažom. Kao preventivnu mjeru, uvijek provjerite tlo prije navodnjavanja i poboljšajte strukturu teških, glinastih tala dodavanjem komposta ili pijeska kako biste osigurali odgovarajuću drenažu.
Strategije navodnjavanja u različitim godišnjim dobima
Proljeće je razdoblje ponovnog rađanja i eksplozivnog rasta za hoste, kada iz zemlje izbijaju karakteristični, smotani izdanci. U ovoj kritičnoj fazi, odgovarajuća opskrba vodom ključna je kako bi lišće doseglo svoju maksimalnu veličinu i sjaj karakterističan za sortu. Suho proljeće može negativno utjecati na razvoj tijekom cijele sezone, stoga, ako se prirodne oborine pokažu nedovoljnima, ne ustručavajte se redovito i temeljito navodnjavati. Snažan korijenski sustav i lišće uspostavljeni u proljetnom razdoblju pomažu biljci da bolje preživi ljetne vrućine. Osiguravanje stalno vlažnog, ali ne i natopljenog tla ključ je uspješnog početka sezone.
Ljetni mjeseci, posebno vruća, sušna razdoblja toplinskih valova, predstavljaju najveći izazov za opskrbu vodom hosta. Visoke temperature i intenzivna sunčeva svjetlost (čak i na sjenovitim mjestima) ubrzavaju isparavanje i iz tla i s ogromnog lišća biljke. U takvim je vremenima potrebno povećati i učestalost i količinu navodnjavanja kako bi se nadoknadio povećani gubitak vode. Debeli sloj malča neprocjenjiv je u ovom razdoblju jer izolira tlo, održava korijenje hladnijim i značajno usporava isparavanje vlage. Kontinuirano promatrajte biljke za i najmanje znakove klonulosti i radije obilno navodnjavajte rano ujutro kako biste ih pripremili za dnevne izazove.
Kako dolazi jesen, dani postaju kraći, a temperature padaju, rast hosta se usporava i one se pripremaju za zimsko mirovanje. Paralelno s tim, potreba biljke za vodom postupno se smanjuje, pa se i učestalost navodnjavanja mora smanjiti. Pustite da se gornji sloj tla malo osuši između navodnjavanja, izbjegavajući tako višak vlage koji bi u hladnijem, vlažnijem vremenu mogao dovesti do problema s korijenom. Jesenje prekomjerno navodnjavanje posebno je rizično jer u hladnom, vlažnom tlu korijenje lako može početi trunuti, što ugrožava prezimljavanje biljke. Biljka se postupno povlači, lišće žuti i odumire, signalizirajući da se vegetacijska sezona bliži kraju.
Zimi, tijekom razdoblja mirovanja, hosta koja je izgubila lišće ima minimalnu potrebu za vodom, ali to ne znači da bi se tlo trebalo potpuno osušiti. Tijekom zimskih razdoblja bez mraza i suše, može biti potrebno blago navodnjavanje kako bi rizomi preživjeli, posebno u slučaju novoposađenih ili primjeraka u posudama. Međutim, najvažniji zimski zadatak je zaštita od prekomjerne vlage, koja u kombinaciji s mrazom može oštetiti i smrznuti rizome. Dobro drenirano tlo ovdje je također ključno. Pokrijte povučenu bazu biljke slojem lišća ili komposta, što ne samo da izolira od hladnoće, već pomaže i u zaštiti od prekomjernog natapanja uzrokovanog zimskim oborinama.
