Stričkovac, znanstvenog imena Vanessa cardui, jedan je od najpoznatijih i najraširenijih migratornih leptira, prisutan u gotovo cijelom svijetu. Iako se odrasli leptir, koji posjećuje cvijeće, može smatrati korisnim zbog svoje uloge u oprašivanju, njegova gusjenica može postati značajan poljoprivredni štetnik. Gusjenica stričkovca je polifagna, što znači da se hrani lišćem mnogih različitih biljnih vrsta, uključujući važne usjeve poput suncokreta, soje i raznog povrća. Temelj učinkovitog suzbijanja je temeljito poznavanje načina života štetnika i primjena preventivnih, integriranih strategija zaštite bilja.
Životni ciklus stričkovca započinje polaganjem jajašaca od strane ženki, koja se obično polažu pojedinačno na naličje listova biljaka domaćina. Izlegle gusjenice odmah počinju s hranjenjem i stvaraju karakterističnu paučinu oko sebe, koja im pruža zaštitu od grabežljivaca i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Gusjenica je crno-sive boje, sa žućkastim mrljama i prugama, a tijelo joj je prekriveno razgranatim bodljama, što također služi za obranu. Stadij ličinke traje otprilike dva do četiri tjedna, tijekom kojih gusjenica može pojesti značajnu lisnu površinu, uzrokujući ozbiljnu štetu razvoju biljke.
Šteta se najviše očituje u izgrizanju, skeletiranju i stvaranju rupa na lišću. Mlade ličinke u početku jedu samo tkivo lisne plojke, ostavljajući žile netaknutima, što rezultira karakterističnom “skeletizacijom”. Kako gusjenice rastu, izgrizaju sve veće i nepravilnije rupe na lišću, a u slučaju teške zaraze mogu uzrokovati potpuni golobrst, što dovodi do drastičnog smanjenja asimilacijske površine biljke. Ovaj proces usporava rast biljke, smanjuje prinos i predstavlja ozbiljnu prijetnju, osobito za mlade biljke u razvoju.
Preventivne i agrotehničke metode suzbijanja
Najučinkovitiji i ekološki najprihvatljiviji način borbe protiv stričkovca je primjena preventivnih agrotehničkih mjera. Cilj prevencije je stvoriti okruženje za usjeve koje je što manje pogodno za naseljavanje i razmnožavanje štetnika. Pažljivo isplaniran i dosljedno proveden agrotehnički sustav sam po sebi može minimizirati štetu. Na primjer, temeljita obrada tla i uravnotežena gnojidba rezultiraju snažnim i zdravim usjevom koji je otporniji na napade štetnika.
Ključni element strategije suzbijanja je učinkovita kontrola korova. Primarne biljke domaćini stričkovca su korovi iz porodice glavočika, posebno vrste strička i osjaka (Cirsium, Carduus). Redovito održavanje čistoće rubova parcela, jaraka i neobrađenih površina te košnja ili uklanjanje korova prije cvatnje značajno smanjuju dostupna mjesta za polaganje jajašaca i početnu populaciju ličinki. Time se može spriječiti da se štetnik razmnoži na korovima i kasnije proširi na uzgajane usjeve.
Drugi stup prevencije je kontinuirano i sustavno praćenje. Tijekom razdoblja migracije stričkovca (obično u proljeće i rano ljeto), potrebno je redovito pregledavati usjeve na prisutnost leptira, jajašaca i mladih gusjenica. Rano otkrivanje zaraze s malim brojem jedinki omogućuje ciljanu i manje drastičnu intervenciju prije nego što problem postane masovan. Korištenje feromonskih zamki može pomoći u praćenju leta leptira, čime se predviđa očekivano vrijeme pojave gusjenica, što povećava točnost tempiranja suzbijanja.
Biološka i biotehnološka rješenja
Biološko suzbijanje temelji se na korištenju prirodnih neprijatelja stričkovca i igra sve važniju ulogu u sustavima integrirane zaštite bilja (IPM). Ovaj pristup nudi ekološki prihvatljivu alternativu sintetičkim pesticidima jer djeluje ciljano na štetnika, dok istovremeno štiti korisne organizme poput oprašivača. Biološko suzbijanje je ekosustavni pristup koji teži očuvanju biološke raznolikosti i jačanju prirodnih regulatornih procesa. To dugoročno pomaže u stvaranju stabilnijeg i otpornijeg poljoprivrednog okruženja.
Jedno od najučinkovitijih biotehnoloških oružja protiv gusjenica stričkovca je primjena pripravaka na bazi bakterije Bacillus thuringiensis (Bt). Posebno je učinkovit podvrsta kurstaki (Btk), koja proizvodi proteinske kristale (endotoksine) koji se specifično aktiviraju i djeluju u probavnom sustavu ličinki leptira (Lepidoptera). Bt pripravci su najučinkovitiji protiv mladih, aktivno hranećih gusjenica, pa njihovu primjenu treba tempirati na početak izlijeganja ličinki za maksimalnu učinkovitost. Ova sredstva su bezopasna za ljude, kralježnjake i većinu neciljanih organizama.
Povećanje uloge prirodnih neprijatelja, poput grabežljivaca i parazitoida, također je ključno. Mnoge vrste parazitskih osica, mrežokrilaca, kao i grabežljivih stjenica i bubamara, hrane se jajašcima i ličinkama stričkovca. Osiguravanjem staništa i izvora hrane za ove korisne organizme, na primjer sadnjom cvjetnih traka ili izbjegavanjem upotrebe insekticida širokog spektra, može se značajno povećati učinkovitost prirodne biološke kontrole. Ova strategija doprinosi smanjenju upotrebe pesticida i stvaranju održivijeg sustava gospodarenja.
Načela i tempiranje kemijskog suzbijanja
Kemijsko suzbijanje treba primijeniti samo kada se preventivne i biološke metode više ne pokažu dovoljnima, a razina štete dosegne prag ekonomske štetnosti. Temeljno načelo moderne zaštite bilja je da upotreba insekticida treba biti posljednji mogući alat u piramidi integrirane zaštite bilja (IPM). Nepotrebna ili prekomjerna upotreba kemikalija ne samo da je skupa, već može naštetiti okolišu, uništiti korisne organizme i dovesti do razvoja otpornosti kod štetnika. Stoga se odluka o prskanju uvijek mora temeljiti na pažljivom promatranju i stvarnom pritisku štetnika.
Ako kemijska intervencija postane neizbježna, odabir odgovarajuće aktivne tvari i pravilno tempiranje ključni su za uspjeh. Treba dati prednost selektivnim insekticidima koji su učinkoviti protiv gusjenica leptira, ali u najmanjoj mogućoj mjeri štete pčelama, bubamarama i drugim korisnim kukcima. Suzbijanje treba usmjeriti protiv mladih stadija ličinki (L1-L3), jer su one najosjetljivije na kemikalije i još nisu uzrokovale značajnu ekonomsku štetu. Učinkovitost tretmana protiv starijih gusjenica i leptira znatno se smanjuje.
Prilikom prskanja treba se pridržavati odgovornih praksi zaštite bilja kako bi se osigurala maksimalna učinkovitost i minimalan utjecaj na okoliš. Potrebno je strogo se pridržavati uputa na etiketi sredstva o dozi, količini vode i karenci. Prskanje je preporučljivo obaviti u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima, kada je vjetar slab, temperatura niža, a aktivnost oprašivača smanjena. Korištenje ispravne tehnike prskanja osigurava ravnomjernu raspodjelu sredstva po površini biljke i smanjuje rizik od zanošenja.
